SVJEDOČANSTVA

Bivša sotonistica priča priču o svom obraćenju : Ono što govori je šokantno!

Bivša sotonistica priča priču o svom obraćenju na katoličanstvo i kako ju je Bog oslobodio đavolskih okova.

Postoje autentični negativni “obredi” gdje se umjesto klanjanja i molitve pred Bogom, klanja i zaziva đavla, duha zla. Kao što sotonizam nalaže, organizirani i društveni kult rezerviran za tog palog anđela kojeg Biblija naziva Sotonom.

Ima dakle onih koji se svjesno posvećuju obožavanju “kneza ovoga svijeta” dok otvoreno preziru Isusa Krista. Dakle, đavao je knez svih ljudi koji se odbijaju pokoriti Bogu. Sotona nad njima provodi mračnu moć: pali anđeo u potpunosti zadržava prirodne darove primljene od Stvoritelja, počevši od inteligencije i volje neusporedivo superiornije od naše, čak i ako njegovu moć bez presedana kontrolira moć čak i veća od njegove.

Koliko Sotonin postupak može biti opasan kada se čovjek udalji od Boga do te mjere da ga čak mrzi, pokazuje svjedočanstvo bivše američke sotonistice. Zove se Betty Brennan, koja je postala katolkinja zahvaljujući moći većoj od one demonske: Božjoj. Mržnja prema Bogu, kanalu kroz koji se Sotona probija Bettyno svjedočenje. Žena kaže da je rođena u katoličkoj obitelji u Brooklynu prije nego što je otišla studirati u Europu u katoličku školu nakon prerane smrti svog oca.

Potpomognuta vjerom u Krista da prevlada usamljenost i bol zbog gubitka roditelja, Betty uspijeva diplomirati i potom se vratiti u Sjedinjene Države. Ovdje se udaje i ima sina koji međutim umire sa samo dvije godine. Dijete nije preživjelo ozbiljnu bolest mozga.

Reakcija je za nju pogubna: osjećajući se napuštenom od strane Gospodina, Betty počinje gajiti duboki bijes prema Bogu Ocu. „Moja se vjera srušila – kaže ona – nije imala čvrste temelje“. S tim ogorčenjem prema Bogu koji joj truje dušu, Betty u jednom trenutku svog života – koja je osim što predaje i violončelistica u orkestru klasične glazbe – susreće drugog glazbenika poput nje, samo starijeg. Betty otkriva da je muškarac stariji od nje psiholog. Stoga mu se počinje povjeravati, razmišljajući kako pronaći odušak za gubitak sina. Nešto je, međutim, čudno u tom liku koji je naizgled tako mudar, otvoren i dobronaklon prema njoj. Za razliku od drugih, glazbenik-psiholog pozdravlja i njezine bijesne ispade protiv Boga, čak ju poziva da poveća svoju mržnju prema Stvoritelju.

Jedne večeri upravo taj čovjek koji je tako prijateljski nastrojen prema njoj poziva je na poseban “zabavu” na mjesto izvan grada, na vrlo skrovito mjesto. Kada stigne Betty brzo shvaća razlog takve diskrecije. Ne treba puno mašte da se shvati što je to: prava crna misa na kojoj se oskvrnjuje Euharistija. On također razumije da je njegov “prijatelj” psiholog zapravo ništa više od Sotoninog vrhovnog svećenika.

Što je još gore, ona također shvaća da je podjarmljena tim uznemirujućim ritualom. Ne može se pomaknuti s tog mjesta, osjeća da joj trebaju ti ljudi, osjeća mračnu moć koja struji u tom trenutku. Pada na nju poput kaveza koji je zatvara, vežući je za neku vrstu fizičke nužnosti. Na taj se način veže za sotonističku sektu, gotovo da toga i ne shvaća. Sekta u kojoj Betty pravi “karijeru” stižući, po njenim riječima, “u visoke sfere”. U nekim su se prilikama, kaže, slavilo i ljudsko žrtvovanje (u čemu, kako objašnjava, nikada nije sudjelovala).

Valja napomenuti, objašnjava zatim žena, da sotonisti jako dobro poznaju vrijednost Euharistije budući da znaju prepoznati razliku između posvećene hostije i neposvećene. Do te mjere da bi sotonist mogao prepoznati posvećenu hostiju čak i među tisuću hostija koje to nisu.

Tako Betty započinje ono što naziva “dvostrukim životom”. Ne prestaje odlaziti nedjeljom na misu sa suprugom i djecom, ali ne može ostati u crkvi tijekom drugog dijela slavlja. «Čim je počela Liturgija Svete Euharistije, počela sam se znojiti, osjećala sam mržnju, a istovremeno sam se, nesvjesno toga, bojala stvarne Kristove prisutnosti u Euharistiji i uvijek sam bila prisiljena izlaziti iz crkve s nekim izgovor”.

Prvi susret s Obnovom u Duhu

Jednog ju je dana obiteljski prijatelj zamolio da pođe s njom na misu karizmatske obnove. Betty prihvaća iako sebe intimno smatra Božjom protivnicom (“Za mene je to bio samo izazov protiv Boga”).

Nekoliko puta ide na te mise obnove. I svaki put u trenutku euharistijske liturgije osjeća se loše: znoji se, prisiljena je izaći. Nadalje, u njezinoj se prisutnosti događaju neobične stvari: svjetla u crkvi se iznenada gase, nestaje struje i svećenik mora nastaviti služiti misu uz svijeće. Nije slučajno: “netko” u njoj koristi posebne moći da poremeti slavlje. Ali te moći – očito medijske – također uništavaju Bettyn ​​život. Posljednji put kada je žena sudjelovala u nekoj od misa obnove osjeća se paralizirano i prestravljeno pred Euharistijom. Ona bježi iz crkve, bijesna, doslovno leti uz stepenice, toliko da se zabija u svećenika koji se njima penjao.

Oslobađajuća snaga Euharistije lomi Sotonine okove

To je providonosni susret, jer je taj svećenik egzorcist. Božji službenik zastane na trenutak i zuri u Betty: vidi je kako se znoji, čuje je kako vrišti. I razumije. Tako ona govori, obraćajući se tamnoj prisutnosti u sebi: «Reci mi tko si, u Ime Isusovo!».

Od tada Betty kaže da se više ničega ne sjeća osim napora kojim su je svećenik i drugi ljudi pokušavali zadržati od tog razornog bijesa koji je izbijao iz nje u obliku neljudske snage. U tom je trenutku započela put iscjeljenja i oslobođenja koji će je dovesti do obraćenja Kristu i biti dijelom karizmatske obnove. Kroz Stvarnu Prisutnost u Svetoj Euharistiji Bog je očitovao svoju ljubav prema Betty. To je doista ovako: duh zla je sila pada koja ne može učiniti ništa pred Božjom snagom uspona. Ne može učiniti ništa pred snagom njegove oslobađajuće ljubavi za koju nijedan lanac nije neraskidiv. Čak ni Sotonin.

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er