Uslišava li Bog molitve grešnika?
Malo ovisi o tome što se podrazumijeva pod riječju “čuti”. Nikada se ne može tvrditi u doslovnom smislu da Bog nešto ne može čuti. Jer ništa ne promiče Božjoj pažnji i ni u kojem se smislu ne može reći da je nesposoban čuti molitvu.
Međutim, ako “čuj” znači da će Bog blagonaklono primiti molitvu, to je druga stvar. Općenito, čini se da Bog malo obraća pozornost na molitve nepokajanih smrtnih grešnika, iako sigurno postoje neke iznimke. Na primjer, u Svetom pismu čitamo: „Ne, ruka Gospodnja nije prekratka da spasi, / ni uho njegovo odveć tupo da čuje. / Nego tvoji te zločini od Boga rastavljaju, / Tvoji grijesi tjeraju ga da sakrije lice svoje / da te ne čuje” (Iz 59,1-2).
Ili: “Oni koji zatvaraju uši pred vapaj siromaha sami će zvati i neće im se odgovoriti” (Izr 21,13).
Dakle, čini se da postoji dobra osnova za zaključak da će nepokajničkim smrtnim grešnicima biti prilično teško dobiti odgovore na svoje molitve kako bi željeli. Međutim, iskustvo nas uči da čak i smrtni grešnici sudjeluju u mnogim Božjim blagoslovima. I to također Isus potvrđuje u Svetom pismu: “[Gospodin] daje da njegovo sunce izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima” (Mt 5,45).
Kako Bog odlučuje blagosloviti ili uskratiti blagoslove nepravednima, stoga nije prijedlog sve ili ništa, već je to zahvaćeno misterijom Njegove providnosti. Možda On zna da će se osoba jednog dana pokajati; možda On zna da će uslišana molitva pomoći kasnijem dovođenju do pokajanja. Možda, također, On zna da je uskraćivanje blagoslova bolji put. Tako Bog ostaje suveren u primjeni mudrosti u svakoj situaciji.
Ipak, trebali bismo ostati trijezni u pogledu potrebe da se molimo u pravednosti. Jer ako nam Bog ne može povjeriti blagoslove koje već imamo, zašto bi nam povjerio daljnje blagoslove? Prva Ivanova poslanica ima nekoliko savjeta o molitvi sa i za one koji su u ozbiljnom grijehu: “Ako tko vidi svoga brata da griješi, ako grijeh nije smrtonosan, neka se moli Bogu i on će mu dati život. Ovo je samo za one čiji grijeh nije smrtonosan. Postoji nešto poput smrtnog grijeha, za koji ne kažem da se trebate moliti. Svako zlo je grijeh, ali postoji grijeh koji nije smrtonosan” (5,15-17).
Dok je Ivanova uputa ovdje složena, on zapravo kaže da, ako smo razumno sigurni da je netko u ozbiljnom grijehu, trebamo preskočiti molitvu za manje stvari kao što je novi posao za njih, itd. Bitno i jedino zaista djelotvorna molitva za njih je molitva za njihovo pokajanje. Jer biti mrtav u grijesima znači prilično snažno blokirati sve druge blagoslove. Dakle, iako Bog može blagosloviti čak i ozbiljne grešnike, ne bismo trebali pretpostaviti da će On to učiniti i dati nam prioritet moliti se za pokajanje koje spašava život.
