Odakle dolazi naša molitva?
Dolazi li molitva iz našeg uma? Je li to funkcija samo našeg mozga? Katekizam Katoličke Crkve komentira izvore ljudske molitve.
Kad god se molimo, može se činiti da je samo naš mozak taj koji moli, jer um upućuje naše usne na riječi koje treba izgovoriti. Međutim, kršćanska tradicija nadilazi znanstveni pogled na ljudsku osobu i kaže da molitva dolazi iz srca, piše Aleteia.
Katekizam Katoličke Crkve započinje svoj dio o molitvi citatom svete Terezije iz Lisieuxa koji sažima ovu ideju: Za mene je molitva val srca; to je jednostavan pogled okrenut prema nebu, to je krik prepoznavanja i ljubavi, koji obuhvaća i kušnju i radost. KKC 2558
Ideja molitve koja dolazi iz srca proširena je u sljedećem odlomku Katekizma: Odakle dolazi molitva? Bilo da je molitva izražena riječima ili gestama, cijeli je čovjek taj koji moli. Ali kad imenuje izvor molitve, Sveto pismo ponekad govori o duši ili duhu, ali najčešće o srcu (više od tisuću puta). Prema Svetom pismu, srce je ono koje moli. Ako je naše srce daleko od Boga, uzalud su riječi molitve. KKC 2562
Crkva se ne odnosi na organ u našem tijelu, već na naše “duhovno” srce: Srce je prebivalište gdje sam, gdje živim; prema semitskom ili biblijskom izrazu, srce je mjesto “na koje se povlačim”. Srce je naše skriveno središte, izvan dosega našeg razuma i drugih; samo Duh Božji može dokučiti ljudsko srce i upoznati ga u potpunosti. Srce je mjesto odluke, dublje od naših psihičkih nagona. To je mjesto istine, gdje biramo život ili smrt. To je mjesto susreta, jer kao slika Božja živimo u odnosu: to je mjesto saveza. KKC 2563
Kad god molimo, trebali bismo razmišljati o ovoj stvarnosti i razmišljati o tome gdje je naše srce doista i je li ono u jedinstvu s Bogom.
