Jesu li nam naši preminuli voljeni uvijek blizu iz zagrobnog života?
To je jedno od pitanja koje postavljaju svi, posebno kada se nosimo s boli gubitka voljene osobe. Nakon smrti voljene osobe, nastavlja li nas promatrati i voditi s neba? Jesu li i hoće li uvijek biti s nama? Ovo su pitanja na koja svećenik odgovara.
Misleći da nas preminula voljena osoba nikada ne napušta, manje nam nedostaje i pomaže u ublažavanju patnje. Gubitak voljene osobe sa sobom nosi veliku patnju jer više ne osjećamo njihovu fizičku blizinu i u nama rađa mnogo pitanja. Među njima postoji jedno koje svatko pita. “Zanima me što Crkva kaže na tu temu: je li istina da pokojnici mogu s neba pratiti ljudska zbivanja i na neki način sudjelovati u ljudskim žalostima i radostima?”
Svećenik na to pitanje odgovara: „To je pitanje koje otvara implikacije koje dotiču osjetljive i bolne strune. Željena mogućnost da održimo neki odnos s pokojnicima koji su nam bili srcu dragi postaje sve izraženija što je veza koja nas je spajala jača. Što se tiče stvarnosti pokojnika, kršćanska vjera ima svoje korijene u vjerskom iskustvu izraelskog naroda”. Od početka vremena mnogi su se pitali ovo pitanje: “Pažnja je posve usmjerena na zemaljski život čovjeka, o kojem jedino imamo iskustvo; iza smrti sve je mračno, zapisano je u Knjizi o Jobu. […] Ideja opstanka ili, točnije, obnovljenog života iza smrti, djelomično se javlja u vjeri Izraela na pragu kršćanske ere. Neke škole, poput one farizeja, daju prednost uskrsnuću od mrtvih, kao što svjedoče odlomci iz Evanđelja po Mateju.
Na strani kršćanske vjere odlučujuće je iskustvo Isusovih učenika koji su vidjeli i susreli živog Isusa kojeg su prepoznali kao svoga učitelja i vidjeli kako umire na križu. Uskrsli im se ukazuje, priopćava se u jedinstvenom ljudskom iskustvu, kojeg se osjećaju pozvanima biti svjedoci za cijeli svijet“. Cijelo naše vjerovanje temelji se na ovom iskustvu, obećanju života koji pobjeđuje i pobjeđuje smrt.
Što učiniti za naše najdraže
Kako se nebo otvara za naše drage pokojne? „Riječ koja je ušla u narodni jezik je „raj“, koja ima evanđeosku vrijednost jer je nalazimo u obećanju koje je Isus dao takozvanom dobrom razbojniku: „Danas ćeš biti sa mnom u raju“. […] Ovo je obećanje za svakoga od nas, ako dopustimo da budemo uključeni u Isusovo evanđelje: konačno i temeljno zajedništvo života je s njim, Uskrslim od mrtvih.
Savršeno zajedništvo s našim voljenima je u Kristu i ostvarit će se u potpunosti Kraljevstva, kada će Bog biti sve u svima. Čekajući tu zajedničku blaženu nadu, Crkva vjeruje u zajedništvo koje nas sjedinjuje i s onima koji su već umrli u Kristu i nastavljaju s radošću ispunjavati volju Božju u odnosu na ljude i čitavo stvorenje“. Naši pokojni gledaju na nas i štite nas s Neba, a pozvani smo moliti za svete duše u Čistilištu, koje čekaju svoj ulazak u kraljevstvo Božje: „To je sigurno. Potrebne su nam riječi koje izražavaju naše iskustvo. U isto vrijeme moramo prepoznati kako se iza smrti otvara tajanstvena stvarnost koja je predmet vjere i nade. Pravi raj je u zajedništvu s Kristom” – zaključuje svećenik.
