Gdje se nalazi grob sv. Mateja
21. rujna obilježava se svetkovina svetog Mateja, Isusova apostola i autora jednog od četiriju evanđelja. Iznenađujuće malo se sa sigurnošću zna o Matejevu životu, iako je njegovo Evanđelje tako ključno za Crkvu.
Način na koji je Isus pozvao Mateja dobro je poznat – Matej je bio Židov, ali je radio kao carinik za Rimljane u Kafarnaumu blizu Galilejskog jezera, što ga je učinilo parijom među svojim narodom. Kad je Isus pozvao Mateja da ga slijedi, Matej je napustio svoj navodno materijalistički život carinika kako bi slijedio Gospodina.
Isusov poziv Mateju naveo je neke vjerske autoritete židovske zajednice da se zapitaju: “Zašto tvoj učitelj jede s carinicima i grešnicima?” Na što je Isus odgovorio: “Nisam došao zvati pravednike nego grešnike.” Međutim, Katolička enciklopedija primjećuje da se Matej u evanđeljima ne spominje više, osim u popisu apostola, a “o Matejevoj kasnijoj karijeri imamo samo netočne ili legendarne podatke”. Međutim, čini se, prema brojnim drugim drevnim izvorima, da je evangelizirao najmanje desetljeće i pol u Aziji.
Matejevo zemaljsko tijelo navodno leži u kripti ispod katedrale u Salernu u Italiji. U kripti se iznad oltara nalazi brončani sv. Matej koji je izradio Michelangelo Naccherino 1606. godine. Svetac je prikazan kako piše evanđelje s knjigom položenom na lijevo koljeno i perom u desnoj ruci. S njegove lijeve strane, anđeo mu daje tintarnicu dok piše svoje Evanđelje. Alfano I., nadbiskup Salerna od 1058. do 1085., dovršio je kriptu 1081. i položio Matejevo tijelo u grobnicu. Obnovu početkom 17. stoljeća izveli su arhitekti Domenico i njegov sin Giulio Cesare Fontana, piše CNA
Prema legendi, zagovor svetog Mateja pomogao je zaštititi grad 1544. od strašnog gusara Ariadena Barbarosse, vrhovnog zapovjednika turske vojne flote, kada je oluja za koju su se molili štovatelji svetog Mateja u Salernu otpuhala Barbarossinu flotu iz grada. Istočni katolici i pravoslavne crkve slave svetog Mateja 16. studenoga, zajedno sa svetim Fulvijanom, princem koji je u nekim tradicijama zabilježen kao preobraćenik s poganstva nakon Matejeva mučeništva.
Papa Benedikt rekao je 2006. da nam „u Matejevu liku evanđelja predstavljaju pravi i pravi paradoks: oni koji se čine najdalje od svetosti mogu čak postati uzorom prihvaćanja Božjeg milosrđa i dati pogled na njegovo čudesne učinke u vlastitim životima.
