Značenje Gospinih ukazanja u Lurdu – evo što je Gospa poručila čovječanstvu
Poruka je niz od 18 ukazanja koja su se dogodila 1858. Ono što se danas naziva “lurdskom porukom” sadržano je u gestama i riječima koje su Gospa i Bernardica izmijenile od 11. veljače do 16. srpnja 1858. tijekom 18 ukazanja.
No, da bismo bolje razumjeli što je ta poruka značila, prvo je potrebno znati uvjete pod kojima se Gospa ukazala. Lourdes 1858. godine Bernardica se nedavno preselila u Lourdes sa svojom obitelji, a 11. veljače ona, njezina sestra Toinette i njihova prijateljica Jeanne Abadie otišle su tražiti drva u šumi. Stigavši blizu špilje Massabielle, Jeanne i Toinette su preskočile mlaz mutne vode koji je potekao iz špilje, dok je Bernadette zbog astme zastala da dođe do daha.
Upravo u tom trenutku djevojka čuje šum u drveću, mislila je da je vjetar, ali nijedna grana se nije pomaknula, pa se okrene prema pećini i nađe se pred mladom ženom punom svjetla i ljupkosti koja gleda u nju nasmiješena . To je bilo prvo ukazanje. Gospa se očitovala na mračnom i prljavom mjestu kako bi donijela svjetlo istine i podsjetila nas da nas Bog voli sa svim našim manama i slabostima. Ovo je sažetak poruke Lurda, ni na koji način drugačiji od onoga što je Njezin sin donio stoljećima prije.
Treće ukazanje
Tijekom trećeg ukazanja Bernardica se ohrabrila i zamolila Gospu da napiše njezino ime i svoju poruku, ona je odgovorila da njezinu poruku ne treba pisati, a zatim joj je rekla: “Ne obećavam da ću te učiniti sretnom na ovom svijetu, ali u drugom da«. Prvih osam posjeta bili su dijeljenje radosti, ljubavi i poštovanja, a onda se nešto promijenilo, Gospa je zamolila Bernardicu da učini simbolične geste, stoga su je svi mještani vidjeli kako ulazi u špilju na koljenima, ljubi mutnu vodu, jede gorko bilje i maže lice blatom.
Tumačenje znakova Massabielle
Te geste, na prvi pogled neshvatljive i znak duševne bolesti, zapravo su simbolični znakovi. Padanje na koljena predstavlja poniženje Boga u našem svijetu. Ljubljenje zemlje umjesto toga predstavlja ljubav prema nama. Jedenje trave bio je tipičan židovski običaj koji je po analogiji simbolizirao iskorjenjivanje zla iz svijeta. Konačno, prljanje lica blatom simbol je patnje sluge Božjega.
Izvan simbolike, geste su služile oslobađanju špilje, u to vrijeme kao mjesta za pojenje svinja, od blata i korova, iz kojeg razloga? Oslobođena, špilja je ponovno zasjala, mlaz mulja koji je iz nje izvirao pretvorio se u čistu vodu i to mjesto, dotad prljavo i sumorno, pretvorilo se u izvor života (simbolično bismo mogli govoriti o poruci Boga koji donosi svjetlo nebesko u pokvarenim dušama, pobjeđujući tamu). Nakon što je špilja bila očišćena, Gospa je kod trinaestog ukazanja zamolila Bernardicu da se na tom mjestu sagradi kapelica koja bi mogla primiti hodočasnike.
Dana 25. ožujka, Bernardica se vraća sa svećenikom koji je traži da objavi svoje ime, a Gospa odgovara: “Que soy era Immaculada Counceptiou” ili “Ja sam Bezgrešno začeće”. Ta je poruka svima jasno dala do znanja da se radi o Gospi i ubrzo ju je francuska kurija ovjerila.
U posljednjim ukazanjima Blažena Djevica je objasnila da je njezina zadaća širiti poruku svoga sina, a da je naša da svi postanemo besprijekorni: „Dakle, Crkva i svi kršćani moraju dopustiti da ih Bog nastani kako bi postali besprijekorni, radikalno oprošteni, i to tako da i oni budu svjedoci Božji. Bit će to Bernardičin poziv”.
