Sveti Augustin Canterburyjski
Augustin Canterburyjski je bio vrlo blizak sv. Grguru Velikom, s njime je stanovao u istome samostanu. Sama činjenica da je bio uz tako vrsnoga redovnika, jednoga od četvorice zapadnih velikih Otaca, puno govori.
Grgur Veliki postao je papom 590. g. On je odmah počeo razmišljati o misijama među Anglima, na području Velike Britanije. Tu je tešku i zahtjevnu zadaću povjerio Augustinu i četrdesetorici drugih monaha. Augustin se uplašio već na putovanju pa se vratio natrag, u Galiji je čuo sve najgore o njima. Papa Grgur ga ohrabruje da ponovno pođe u misije. U pratnji vojnika i tumača iskrcava se 597. g. na britanski otok Thanet, blizu ušća rijeke Temze. O svom je dolasku obavijestio čelnika saveza britanskih kraljevstava kralja Etelberta. Njegova žena već je bila kršćanka Berta, franačka kraljevna, Berta je pozitivno utjecala na svoga muža poganina.
Augustinu su ustupili crkvu sv. Martina. Njome se služila njegova supruga Berta. Ipak se kralj Etelbert htio osobno uvjeriti u dobronamjernost kršćanskih misionara. Kada se uvjerio, dao se pripraviti na krštenje i krstio se 1. lipnja 597. g. Postao je zaštitnikom i promicateljem kršćanstva na području svojeg kraljevstva. Etelbert je čak i svoju palaču ustupio Augustinu. Jednu crkvu, podignutu još prije seobe naroda, obnovio je te je ona privremeno postala prvostolnica. Uz nju je izgradio i samostan sv. Petra i Pavla, a danas nosi ime sv. Augustina.
Misije su napredovale, a Augustin odlazi u galski Arles. Tu ga je Papin namjesnik posvetio za biskupa. Poslije ređenja vraća se u Englesku gdje je o Božiću krstio više od 10.000 Saksonaca. Po nalogu Pape utemeljio je metropolitanska sjedišta u Canterburyju i Yorku. Augustin je posvetio i svoga nasljednika, a onda umro 604. ili 605. g. Pokopan je uz kentskoga kralja u crkvi sv. Petra i Pavla. Sveti Beda Časni piše da je Augustin Canterburyjski zaslužio naslov apostola Engleske. Štuju ga i anglikanci.
