DEVETNICE

Velika devetnica sluzi Božjem o. Anti Gabriću – od 20. do 28. svibnja 2023. godine

Velika devetnica sluzi Božjem o. Anti Gabriću – od 20. do 28. svibnja 2023. godine Evo nove devetnice koju molimo za proglašenje blaženim i svetim sluge Božjega o. A. Gabrića i koju obavljamo zajedno s njime, s njegovim tekstovima, njegovim mislima i molitvama.

Teme su posebno lijepe, jer su trajno bile prisutne u mislima i molitvama oca Ante. To je krunica o kojoj je toliko pisao, dnevno molio i učio svoje vjernike moliti i zajedno s njima molio. Prebirao je zrnca krunice i onda kada je bio umoran, gladan i bolestan. Gradio je spilje u čast Gospi i pred njima sa svojim vjernicima molio krunicu.

U mjesecu svibnju krunica ima posebno svoje značenje, jer je to Marijin mjesec, a krunica je molitva koju je Gospa uvijek preporučivala prilikom svojih ukazanja da je molimo. U svibanjskim pobožnostima je neizostavna molitva. Otac Ante je potekao iz brojne obitelji i ona mu je uvijek bila u srcu. Dobro je znao što znači obitelj i koliko je ona važna. U obitelji je naučio prve molitve. Posebno su na njega ostavile dojam molitve oca i majke koje je kao dijete gledao i slušao kako se mole. Zato je trajno isticao važnost obitelji za dobar duhovni i tjelesni rast djece. Neka nas ova devetnica potakne da zajedno s njegovim tekstovima o tome razmišljamo i na te nakane molimo.

1. DAN

Bilo je već prilično kasno kad sam se vraćao u kapelicu uz Šubodovu kolibu. Već iz daljine čujem »Pronam Maria… He punomoi Maria…  Zdravo Marijo… Sveta Marijo…« Moli se krunica. Tako je to kod Šuboda svaki dan. To je pradjedov sveti zalog. Sačuvao ga je Šubodov otac, moj nezaboravni Šoši, a čuva ga i Šubod i sačuvat će ga do smrti.

Ovih posljednjih godina prolazili su oni kroz teške dane: poplave, bolesti, bijeda i nevolja. No molitva je bila njihova snaga i jakost. Često se nije ni jelo, no krunica se nikad nije ispustila.

Potiho sam se uvukao pod slamnati krov verande i sjeo na hasuru uz slijepog im rođaka Ðitena. Ostao sam do kraja krunice. Izmolio sam s njima večernju molitvu, dodao sam nakane za zdravlje duše i tijela svih, za slijepca Ðitena, za sve bolesne u čitavom svijetu, za one koji će ove noći umrijeti, za sve vas, naše drage dobrotvore, i za sve vaše.

Šubod je jedan od glavara sela. Reče mi da su imali seosko sijelo. Mnogo se toga odlučilo. Pouka djece i tu u selu i onih koji idu u druge škole, zatim bolesnici te popravak koliba. A nisu zaboravili ni slijepca Ðitena.

Nakon večernje molitve razvio se tako ugodni razgovor. I Ðiten priča o starim danima, boljim danima, kad je on mogao na Ganges, kad je mogao raditi, kad je još mogao vidjeti svijet. Pa onako zamišljeno reče: »Mislim da je bio bolji, i bolji i sretniji. Nismo imali mnogo, no ono što smo imali, sami smo zaradili, nismo krali. Jest, jest, svijet je bio i bolji i ljepši!« I kao da je s ona dva suha oka gledao povijest i čitao. No ne krivi on nikoga. »Tako ti je to uvijek« — mirno on nastavi — »kao plima i oseka na rijeci, kao noć i dan. No jer je uvijek nada da će svanuti dan, noći su lakše. Bit će opet sve dobro. Isus je uz nas, njegova i naša Majka je uz nas!«  završi Ðiten svoju malu propovijed i privinu k sebi troje unučadi koji su savili malo gnijezdo na koljenima svojega slijepog djeda.

Meni je izgledalo kao da sam u crkvi pred oltarom. Pa i jest ovo živa Crkva, živi su to oltari — i Šubod i žena mu Marija i sedmero njih anđelčića: četiri oko njih i troje u krilu djeda Ðitena.

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

2. DAN

Topimo se, ne u vodi, ni u moru, ni u Gangesu, već u znoju! Pripalilo baš onako po indijsku! U srednjoj Indiji temperatura se popela i na 47 °C u hladu. Mi smo tu bili malo sretniji — vrtilo je oko 40 °C. No tu kod nas u močvarnim predjelima delte rijeke Gangesa vlada strašna sparina. Čitav se dan znojiš i ništa se na tebi ne suši. Ipak mi »bakalarske linije« nekako guramo. No vidio sam jednog debeljka u gradu Kalkuti kako sjedi pod ventilatorom i polako puše »puf, puf, puf«, kao stroj na naftu…

Baš oko podneva uputih se u selo Chatta Molakhali, u kojemu u budućnosti mislimo osnovati novu misijsku postaju. Sunce je točno iznad glave. Od jučer sam dosta slabo pa je sunce udarilo u glavu. Sve se oko mene počelo vrtjeti, no ipak sam sretno stigao do našega novog naselja. Grade se 33 kolibe na tom mjestu. Desetak ih je već dovršeno. Sagrađena je i naša mala privremena kapelica. Okolo je još slana voda. To smo zemljište dobili od morskog rukavca rijeke Gangesa.

Katehist Šubol donio je vrč vode pa mi polijevaju glavu. Eto vidite: i metkovska tikvica, iako prazna, malo se previše ugrijala. Vani na suncu bilo je sve kao vatra. A kad te uhvati sunčanica, onda glava jednostavno puca, a iz čitava tijela kao da ti skaču iskre kao iz prepunjene baterije.

No trebalo je ispitati novokrštenike i urediti toliko toga. Tu će, u ovoj kapelici, biti prva sveta misa, prva krštenja, prva svečanost prve svete pričesti. Koja li sreća za naše novoobraćenike, koja li sreća za svećenika! I izdržah do kraja svih obreda i blagoslova koliba. Išli smo od kolibe do kolibe moleći krunicu i pjevajući. To je bila prva procesija u tom novom selu.

U dva sata nakon ponoći morao sam naprijed u Sitiliu, Balirkhali i Goramari. Glavobolja je bila tako strašna da nije bilo ni govora o spavanju. Monsunski se oblaci dižu s juga iznad sunderbanskih džungla. Tako oni već mjesec dana samo dolaze i odlaze gore prema himalajskim brdima. Tamo će se zaustaviti, nagomilati i onda se polovicom lipnja spustiti nad benglaskim ravnicama noseći sa sobom kišno doba i ulijevati u grudi siromaha nadu nove riže po poljima.

Ovo nam je zemljište uz veliki rukavac rijeke Gangesa. Nasip je nedaleko od kapelice. Prošetah se da si rashladim glavu. Gotovo sam stao na jednu otrovnicu. Okolo je još voda pa ima dosta zmija. Već me je nešto ugrizlo posljednje nedjelje. Desna noga u zglobu sva je natekla. Nije to mogla biti zmija, jer bi otrov djelovao na srce. A sada samo natječe noga. A meni valja sate svakodnevno pješačiti po ovim kozjim stazama. Zamolio sam anđele čuvare tolikih naših dragih suradnika i suradnica da metnu malo hladne vode na usijanu mi glavu, i da mi malo pomognu dok  šepam. I svaka im čast i anđelima čuvarima i vama, dragi suradnici i suradnice! Ante je sretno svršio sav posao i u Chatta Molakhaliju i u tri zadnja sela, i sretno se vratio u Maria Polli. Dobra sestra Michelle povezala mi je nogu, a na glavobolju sam zaboravio, jer sam na povratku kući morao odmah odgovoriti na tolika pisma. Ja se uvijek tješim: »Na mladu je, zarast će!«

Na kraju jedna obavijest: Nemojte sada dolaziti u Maria Polli u Bengaliji jer je od velike vrućine obolio i moj glasoviti kuhar Budhu, pa će biti teže što se tiče riže i paprenog torkarija. Pa, eto, recite koju »Zdravomariju« za njega i za vašeg oca Antu

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

3. DAN

Teški su bili ovi posljednji mjeseci, teški, no sretni! Imali smo krštenja u našim novim selima: Radhanagoru, Daudpuru, Dhaknamari, Deuliju i u Neđatu. U svakom je selu bilo lijepo: priprosto, od srca k srcu, puno sreće i radosti.

Bila je kasna noć kad sam stigao u Daudpur. No sutra su krštenja pa tu nema noći. Nakon kratke molitve i pranja svećenikovih nogu, sjeli smo na hasure pred Rotonovom kolibom. Sveta krunica. Tu su i dječica. Ja sam se bojao da će oni zadrijemati. Ne, ne! Na to su oni mislili, pa su poslijepodne malo spavali da ne bi pozaspali kad navečer bude krunica. I izdržali su svi sve do kraja, čak i mala Rupaši. Ona je uz »Zdravomariju« naučila napamet još i »Očenaš«, i kako ih je glasno molila! Samo je malo »kašljucala« kod »Pita, Putro… Slava Ocu i Sinu …«, jer joj je tu malo zapinjalo.

I onda se mali Onukul sjeti da navečer nije izmoljen »Angelus  Anđeo Gospodnji«. Čekali su na mene. Donesoše malo zvono »gong« i dječica sama počeše moliti. Baš mi je srcu godilo čuti u tihoj noći uz rijeku Ganges  i udarce gonga i molitvu i udarce i kucaje srdaca tih dragih naših vjernika.

»I Riječ je Tijelom postala, i prebivala među nama!« Uistinu On silazi, On dolazi, On se nastanjuje u njihovim i u našim srcima! Tajna Njegove ljubavi…

Kapelica je nova, pod je još vlažan, no, eto, tu ću prenoćiti. I mnoge su njihove kolibe takve pa neka nam žrtva bude zajednička. Ispod hasure metnuli smo još jednu vreću, pa nije bilo loše, izuzevši komarce. Dobro su grizli!

Ranim jutrom probudio nas je gong. I odmah »Angelus« i jutarnja molitva. To posebno preporučujem svim vjernicima: jutarnju molitvu, zajedničku, obiteljsku jutarnju molitvu, prikazanje čitava dana Srcu Isusovu. I, hvala Bogu, obitelji to lijepo prihvaćaju! Ponavljam im to: ne svaki u svojem kutu, već zajednički, obiteljski! Onda će obitelj ostati jedna, ostati sveta, ostati Isusova i Marijina.

Zadnja pouka, zadnje preporuke prije krštenja. Došla je pomoći i katehistinja Bibijana, a došlo je i mnogo vjernika iz našeg sela Piprekhalija da se pridruže sreći novoobraćenika.

Pouka i ispit djece teku kao po loju: i molitve, i katekizam, i pjesme. Sa starijima je bilo malo teže, osobito sa starim Pabonom. Prekoračio je on devedesetu, nikad nije išao u školu, Što ujutro nauči, poslijepodne zaboravi, a što poslijepodne nauči, to u noći ostane u  jastuku, osim onoga divnog smiješka kojim odgovara na svako pitanje. Ja sam onda zamolio Pabonova Anđela čuvara da mu on sve lijepo rastumači. Jedno je njemu jasno: da on voli Isusa i da Isus voli njega. On Isusa želi izbliza vidjeti i dobiti, a i Isus želi Pabona vidjeti izbliza i dobiti. A: »Guru – učitelju, kako ćeš ti politi i zaliti svetom vodom, to je tvoja briga i posao!«

Ma nije baš velika briga: na ovako pripravnu dušu i kapljica vode i milosti je dovoljno, na dušu željnu, gladnu Isusa. I pita čuvara da mu on sve lijepo rastumači. Jedno je njemu jasno: mio je Pabon s onim uistinu 90-godišnjim djetinjim smiješkom i sveto krštenje i svetu pričest. Mora da je prvopričesnički razgovor bio lijep… Bit će da je on Isusu ispričao mnoge doživljaje sunderbanskih džungla, o tigrovima i krokodilima i zmijama, o borbi za život, o bijedi, gladi, a i o sreći dobre mu obitelji, vrijednih sinova i kćeri, unuka i unučica sve do četvrtog koljena. Kad bi čovjek taj razgovor mogao prenijeti na kakvu duhovno-osjetljivu magnetofonsku vrpcu…

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

4. DAN

O Toponu i Haši-Patkici još vam nisam pisao. Brat i sekica dva »anđelčića« (dakako, kad spavaju!). No po danu kao da im je vatra pod nogama i kod kuće, i u školi, a i u crkvi. A ne mogu ih ni »izgrditi«. Čim počnem, tako vam se pobožno drže, glavu meću sad na ovu, sad na onu stranu, a očice okreću kao da su im od stakla. Pravi, pravcati anđelčići — samo da ih staviš na oltar.

Sjedim u ispovjedaonici, kadli evo njih dvoje s rukom u ruku s cvijećem i s malim voštanim svjećicama. To će staviti na oltar i pred Gospu. No treba pozdraviti i »guru-svećenika«. Topon, kao stariji, naklonio se, dotaknuo se svećenikovih nogu i podigao s nogu prašinu i time se blagoslovio. Svojim dvjema ručicama sklopio je ručice svoje sestrice Haši, pa joj pokazuje kako joj treba pozdraviti svećenika. Nešto krasno, djetinje krasno, rajski krasno! No Haši umjesto nogama gleda ravno prema meni onim očima punim neba, onim smiješkom na kojemu bi joj i nebo zavidjelo. I hvata se za moju krunicu koju sam držao u rukama. No Topon se ne da. Opet joj sklapa ruke i s njom zajedno paklekne i zajednički se dotaknu svećeničkih nogu, zajednički se blagoslove. Podigao sam ih oboje i blagoslovio. I maloj Haši dao sam krunicu. Zauzvrat primio sam onaj njezin djetinji blagoslov, smiješak srca njezina, njezina i Toponova.

I onako rukom u ruku, i srcem uz srce s cvijećem i svjećicama i u ruci i u srcu odoše pred Gospin kip. Ona ih je čekala, čekala je i na njihovo cvijeće i svijeće  i još više na smiješak njihovih srdaca.

Kako su divni ti rajski susreti na zemlji i koliko nam snage i jakosti daju u svećeničkom životu…

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

5. DAN

Izgledalo je malo kao san: zagrebački nadbiskup u Bengaliji. Ali to je živa živcata istina. Baš je zrakoplov stigao iz Bangkoka, glavnog grada Thailanda, kad smo Majka Terezija i ja ušli u carinarski ured na kalkutskom uzletištu u Dum-Dum. Majci Tereziji sva su vrata i svi uredi otvoreni. Činovnici, putnici, nosači  svatko je pozdravlja. I naši dragi gosti: o. Nadbiskup Franjo Kuharić, msgr. Vladimir Stanković i o. Josip Scheibel mašu sa svojim pasošima. I onda i rukovanje i zagrljaji i blagoslov pred svima. Ljudi gledaju. Tko je taj da i Majka Terezija prima njegov blagoslov? Rekoh im ja i engleski i bengalski tko su naši gosti i zašto su došli. Prijatelji Majke Terezije, pa su sve formalnosti svršene u jednu minutu: i pasoši, i papiri, i prtljaga.

Nego i drugi putnici opkolili su Majku Tereziju. Traže od nje blagoslov za sebe i blagoslov za djecu. Bila je i jedna crnkinja Afrikanka. Ona je svoju malu kćerku stavila u krilo Majke Terezije da je ona poljubi i blagoslovi.

Nosači su iznijeli prtljagu i sve stavili u ambulantna kola. Htjedoh im platiti, no oni ni da čuju o tome. »Od Majke Terezije mi nikada nećemo primiti ni jednog novčića. Ona je majka nas siromaha!« Ganulo me to njihovo poštovanje i ljubav prema Majci.

Za koji sat stigosmo u glavnu kuću Majke Terezije. Najprije pohod Presvetom: zahvala za dugi, naporan, no sretno dovršen put pohoda našim ljudima u Južnoj Africi, Australiji, Tasmaniji i na Novom Zelandu. Put dijeljenja Božje milosti i blagoslova.

Sestre su nas počastile, iako je bilo već kasno, oko deset sati navečer. Dale su nam malo čaja, kruha i nekoliko banana. Sve onako od srca.

Gosti su odsjeli kod kardinala Picachva, isusovca, kalkutskog nadbiskupa. To je starinska kuća, već joj je više od stotinu godina, a nalazi se uz isusovačko Sveučilište sv. Franje Ksavera. Kad su ovamo došli prvi isusovci misionari, taj dio bio je izvan tadašnje Kalkute. Tu su bila groblja. Sad je to, međutim, središte grada.

Gosti će ostati dva dana, pa smo sutrašnji dan odredili za posjet Maria Polliju. Kalkutu smo ostavili rano, jer je cesta jako razrovana, pa tako za 60 km treba oko četiri sata.

U Maria Poliju sve je bilo pripravno: i crkva, i samostan sestara, i škola, i Sišu Bhavan  Sirotište, i nova bolnica, koju će otac nadbiskup blagosloviti, i dvije Lurdske spilje koje također čekaju njegov blagoslov, i tolika srca, osobito srca onih 20 katekumena koje će on danas pokrstiti.

Najprije blagoslov velike spilje uz glavnu cestu. Onamo dolazi na tisuće bolesnika pa bismo mi htjeli da svi oni pozdrave Gospu i pomole joj se. Ona čini tolika čudesa u Lurdu, Fatimi, u Mariji Bistrici, Sinju, Vepricu, u Voćinu i u tolikim drugim prošteništima, pa zašto ne bi i u Maria Polliju?!

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

6. DAN

Majka Terezija prva je okitila novi Gospin kip. Nakon toga slijedio je blagoslov spilje u sestarskom predjelu i ujedno blagoslov nove bolnice. Dosad smo imali tek tzv. Sišu Bhavan za bolesnu i zapuštenu djecu. Sad smo dodali ovu novu bolnicu 20 kreveta za muške i 20 kreveta za ženske, odrasle ljude. To je dosta velika kuća: 35m x 15m, s verandama na objema stranama, s lijepim vrtom okolo te malim ribnjakom pred bolnicom.

I tu su, dakako, bili vijenci, pa doticanje nogu u znak poštovanja i da bi dobili blagoslov. Ispunila se želja tolikih dana. Uvijek mi je bilo tako teško pri srcu kad su se starci i starice morali onako bolesni vraćati u svoja udaljena sela. Sad će moći ostati kod nas sve dok ne ozdrave.

Nakon blagoslova vratili smo se u crkvu radi najuzvišenijeg dijela dana: svete mise i krštenja naših katekumena. Oni su predstavnici raznih sela, a ostali će biti pokršteni u svojim selima nakon Nove godine, nakon žetve riže. Sad su svi zaposleni u poljima. Danas je običan radni dan, no ipak su oni došli ovamo. Mnogi čekaju već od jučer. Velike su to udaljenosti  treba prijeći i do 40 km pješice i preko rijeka. No takvi gosti ne dolaze svaki dan…

Prekrasna je bila nadbiskupova propovijed, dakako na hrvatskome. Prva hrvatska propovijed u Maria Polliju. Prevodim na bengalski. Zahvala Bogu za veliku milost vjere dane hrvatskom narodu prije 1300 godina, za milost ustrajnost u toj vjeri, za milost što je izabrao naš mali narod da svoje sinove pošalje u ovu daleku zemlju Bengaliju da propovijedaju Blagu vijest Evanđelja. I otac nadbiskup nabraja sve te pionire misionare, sve tamo od o. Mesarića i Vizjaka, i hrvatske i slovenske misionare koji su žrtvovali svoje živote u ovim krajevima Bengalije. Potiče zatim vjernike da budu uistinu vjernici, vjerni Isusu, vjerni sv. Crkvi. Zahvaljuje tolikim dobrotvorima, suradnicima i suradnicama ove misije u hrvatskome narodu. U nekoliko godina, eto, podigli su oni svojim molitvama i darovima krasan spomenik  1300. godišnjice svoje vjere i vjernosti. Sve ih preporučuje Gospi. Okreće se slici drage Gospe Sinjske, koju štujemo i u ovoj crkvi. To mi je dar rođaka fra Nikole i prijatelja misija u Sinju.

Na malome stoliću kao na »oltariću« slike su naših velikana i sluga Božjih: blagopokojnog kardinala Stepinca s krunicom,  njegovu sliku ljudi nose kućama da je polože na bolesnike,  zatim slike Petra Barbarića i Ivana Merza.

Slijede krštenja. Prisustvuje naš biskup Linus Gomes i Majka Terezija. Koja sreća čuti one spasonosne riječi, božanske riječi: »Ami tomake dikhasnato koritećhi…  Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!« Dva prva krštenja na bengalskom, nakon toga nastavlja otac nadbiskup na hrvatskome 22 krštenja.

Da, izgledalo je to kao san: sam poglavar Crkve u Hrvatskoj sudjeluje u radu hrvatskih misionara donoseći kraljevstvo Božje u tolika srca baš pred Božić kao divan betlehemski dar.

Obred je završio pred crkvom krasnim božićnim pjesmama i božićnim kolom. O. nadbiskup i Majka Terezija u sredini, a razdragani narod u kolu oko njih. »Bhoe nae, Bhoe nae… Nema straha!  Rodio se Otkupitelj. On je naš Spasitelj!«

Jeka te sretne pjesme širila se daleko, daleko dolje prema sunderbanskim džunglama, a i preko gora i dola sve do drage domovine Hrvatske…

Zagrebački nadbiskup Franjo Kuharić pohodio je Maria Polli 17. prosinca 1980., a ustanove Majke Terezije u Kalkuti 18. prosinca, a 19. otputovao je iz Indije u Rim i zatim kući u Zagreb.

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

7. DAN

Prešao sam Duchnekhalski rukav Gangesa i spustio sam se u rižina polja prema Šurađovoj kolibi. S mukom sam se izvukao iz kanala uz njegov ribnjak. Tamo se uz grmlje »gheon« okupila čitava četa mladića i djece. Rasporedili su se kao za rat. Svi s bambusovim štapovima, a dvojica baš u kutu ribnjaka držali su željezni »bolam«.

Već ih nekoliko dana plaši jedna velika naočarka, kobra. Sikće i leti za ljudima. Nastradalo je i nekoliko pataka. A ljudi se boje i za koze. Pokušali su nekoliko puta da je dotuku, no uvijek bi utekla u ovu rupu ispod »gheon« grmlja. Sad su se oni rasporedili na nasipu ribnjaka i čekaju… I čekali su sve dok se nije potpuno smračilo. No i kobra je lukava: namirisala je bambusove štapove i osobito ona dva željezna »bolama« i nije te večeri izlazila.

Nakon pouke svi smo izmolili krunicu i posebnu molitvu Anđelu čuvaru da nas štiti. Na maloj verandi kolibe rasprostrti smo hasure za spavanje. S jedne strane mi, a s druge koze i kozlići, a ispod verande patke i pačići. Kao u Nojevoj lađi! Po noći je udario pljusak onako po tropsku. Pola verande je mokro, i, dakako, hasure i mi. Onda smo čučali u kutu dok nije prestala kiša.

Šurađ priča svoje dogodovštine, osobito o zmijama. Susreo ih je na stotine i u polju, i na putu, i u kolibi. I nanijele su mu dosta štete. No jedna je od njih zaglavila jer je bila previše proždrljiva. Otrovom je ubila patku i onda je počela s glave gutati. Progutala je glavu i vrat i onda se sama udavila.

Tu krasno djeluje katehist Pijo. Upravo je milina slušati dječicu kako se mole. A već su dosta toga naučile i njihove majke. Nije to lako. Ni jedna od njih ne zna čitati, pa sve valja strpljivo ponavljati dok ne nauče molitve i vjerske istine.

Ovo selo posebno vam preporučujem u molitve i žrtve. Napose pak neke dječake koje dogodine kanimo poslati na više nauke.

Svi smo bili prokisli i zablaćeni, no veseli i radosni. Usprkos svim tropskim kišama ipak je šest novih koliba u selu Radhan-goru bilo završeno. Međutim, zidovi su se kapelice raspali. Isus se dragi sigurno neće ljutiti. Njegovi su siromasi dobili kućicu, a i Njegova će doći na red, iako malo kasnije, sigurno prije Božića. I bit će po svoj prilici veća nego ona Njegova prva crkvica u betlehemskoj štalici.

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

8. DAN

Ležao je na hasuri pred kolibom. Sav natečen. Još je mlad: jedva mu je trideset godina. Već nekoliko mjeseci boluje i tuguje. Selo je siromašno, posvuda je bijeda: tko će mu pomoći? Žena mu, vjerna drugarica, radi, prosi i u udaljenim selima, da bi prehranila njega i troje djece. I kolibu treba popraviti. Slama je na krovu sasvim sagnjila od tropskih kiša.

Sestre su mi u Maria Polliju metnule nešto keksa u misnu torbu. I ja sam ovih posljednjih dana dosta slabo, pa da imam nešto prigristi izjutra (jer se po selima izjutra jedva što dobije). To će, međutim, bolje doći Ðogendru nego meni. Da ste ga samo vidjeli s kakvim je veseljem jeo kekse! Pritom čovjek zaboravi na svoju glad. Oko nas su se okupila dječica. Ðogendro lomi kekse i daje njima. To je sreća davanja! Čitava se mala vojska skupila oko nas. Tako je to uvijek kad dođem u selo. S njima je lako i ugodno: srca su otvorena, duše su pripravne za svaku riječ.

Svi smo se zajedno pomolili za Ðogendra. Ovo je sasvim novo selo: to je moj prvi pohod. Oni još ne znaju molitve, pa su ponavljali za mnom.

S glavarima sela uredio sam da se Ðogendro prenese u bolnicu u Catta Molakhali. Čitava dana nije imao što jesti. U ovom pak selu nema nijednog dućana da bi čovjek što kupio. Poslao sam mu brata Debena do obližnjeg sajma koji sat hoda  da donese nešto hrane. Dobio je tek malo »ćire«, stučene riže i dvije jabuke. Presretni su bili i Ðogendro i njegova žena.

Po noći će lađica u Catta Molakhali. Bolesnika smo donijeli do Gangesa. Položili smo ga na hasuru, napravljenu od palminih listova. Svi smo sjeli oko njega. Rastanak je uvijek težak. I žena i dječica htjeli bi s njime. Odredili smo da će ga pratiti brat mu Daben. Dali smo mu i gunj, jer su sada sve noći hladne. Dali su mu čak i dio od one stučene riže. Rekao sam im da to čuvaju za sebe jer ćemo se mi pobrinuti za njega. I, hvala Bogu, bio je primljen u bolnicu. Mladi liječnik, videći našu ljubav prema njemu, sve je lijepo uredio u svojim molitvama i ljubavi.

Sjetite se i vi i Ðogendra i njegove siromašne obitelji.

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

9. DAN

Svi sjedimo oko malog oltara okićena cvijećem, svjećicama i mirisnim »sandalovim štapićima«. Ti se štapići zapale i polako izgaraju za vrijeme cijele mise.

U svojem siromaštvu skupili su nešto riže kao dar Isusu za siromahe, one siromašnije od njih. U rukama su im upaljene svijeće. Zapalili su ih već na početku obreda: dugo je čekati do kraja. Kod »Vjerovanja« dižu oni visoko te upaljene svijeće. Nije to samo igra nego je u tome duboko značenje, i za njih i za druge u njihovu rodu koji to svjetlo još nemaju u rukama i u srcu.

»Odričete li se sotone?« Junački, onako od srca ne baš liturgijskim odgovorom  i kao malo ljuti na njega, odgovaraju: »Nikad više s njim… Neka je daleko od nas!«

I onda ona tajna, tajna novoga rođenja. Ime za imenom: starci, očevi, majke, mladići, djeca…

»Dođi Kraljevstvo Tvoje!« Došlo je, i još dolazi. Do kolikih će još doći po tebi i po meni!

Zar ne: veliko pitanje! Pitanje našeg života, glavno pitanje. Sve drugo je takva sitnica, čitav ovaj svijet, sve blago, sve slasti, sve je to prolazno, prolazno, a ove duše su vječne. Vječne su one, i spasivši njih, s njima ćemo i mi biti vječno sretni!

Na kraju su punim grlom, punim srcem zapjevali lijepu pjesmu: »Amra Ðišu šebok sokole  Mi smo svi službenici Isusovi… Mi ćemo s oduševljenjem širiti Njegovo kraljevstvo, s križem u ruci, s križem u srcu, trpeći, podnoseći, pripravit ćemo stan Isusu u svojemu srcu…«

Sveta misa. Svi sjede oko malog oltara. Kod »Gospodin s vama!« osjećaš kao da sve grliš, osjećaš duboko značenje te euharistijske žrtve.

Prikazanje: rižu, cvijeće, svijeće, dječicu i sebe podižu oni zajedno s hostijom. I sebe, i sve one koji su ih podigli do oltara, koji su im sagradili i ovu lijepu kapelicu i njihove kolibe, koji im pomažu odgajati djecu… Po svetoj misi svi smo tako blizu, jedno srce, jedna duša.

I onda sreća prve svete pričesti. Molitva Pozdrava Gospina ispunjava se i u njihovu životu: Riječ Tijelom postala i prebivala u njima. Na svećenikovu riječ »Tijelo Kristovo!« s kojom radošću odgovaraju: »Amen!«

Nakon svete mise pred kapelicom je veselje. Čestitaju jedni drugima. Velik je to dan u njihovu životu. Roton onda sve poziva na mali »agape«  ručak, na gozbu ljubavi. Riža, nešto pržena povrća i pokoja ribica. Jede se s bananinih listova, tu nema tanjura, a, dakako, ni žlica.

Molitva prije jela, molitva za tolike gladne koji ni toliko riže neće imati. Molitva ujedno za sve prijatelje, dobročinitelje i suradnike.

Lijep je bio taj dan, lijep i prelijep, pa daj, Isuse, da mognem doživjeti mnoge takve dane i da tu sreću dadnem drugima.

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ZAVRŠNA MOLITVA

Dragi molitelju devetnice, svibanj se približio svome kraju. No, ono što smo razmatrali i molili cijeli mjesec neka ostane trajno s nama. Danas zastani na trenutak i prisjeti se svoje obitelji, posebice svojih roditelja. Stavi ih u svoje molitve. Zahvali za njih.

MISAO NA MAJKU

“Majko, tebe se danas sjećam, izmoren i iscrpljen usred ovih močvara Gangesove delte. Evo danas goreći od groznice tvoj sin izmoren gazi kroz močvare Bengalije – u potrazi za dušama. Umoran je, ali je sretan. Sretnijega ga, majko, nisi mogla učiniti. Tvojoj ljubavi ja dugujem da sam svećenik, misionar… U molitvi za majku, u tim sretnim mislima zaspao sam pred oltarom Majke svih majkâ – Nebeske Majke Marije”

– o. Ante Gabrić

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er