Sveti Inocent iz Tortone
Inocent je proveo 22 godine u tamnici dok su mu obiteljska dobra bila zaplijenjena, pa je mjesna Crkva u Tortoni bila potresena do samih temelja kao nikada prije. Čak je na 15 godina bio prekinut biskupski slijed.
Rodna kuća ovog sveca bila je uobičajeno mjesto molitve te utočište od progona zahvaljujući, između ostaloga, i visokom položaju njegovih roditelja, Kvincija i Inocencije. No, naposljetku su izgubili život u posljednjem strašnom progonu što ga je bio pokrenuo car Dioklecijan.
Uz Konstantinov mir i kraj progonstva koji je nastupio 313., kršćani su ponovno podigli glavu i dobili svojeg biskupa.
Inocent se u međuvremenu uputio u Rim kako bi od cara povratio očevinu koja mu je bila zaplijenjena za vrijeme progonstva te je pribavio potporu pape sv. Silvestra koji ga je zaredio za đakona, zadržavši ga nekoliko godina uza se da bi ga potom poslao u Tortonu kao biskupa. Time je nastupilo novo proljeće za tamošnju mjesnu Crkvu. Kršćane je utvrđivao u vjeri i pridobivao pogane za Krista. Udario je prvi put u povijesti temelje konačne teritorijalne fizionomije biskupije. Obiteljska je dobra poklonio svojoj matičnoj biskupiji pa je u Tortoni stao podizati spomenike kršćanske vjere.
Sagradio je i veliku baziliku na brdu iznad grada, najvjerojatnije na mjestu gdje se danas nalazi stadion te ih posvetio svetima Sikstu i Lovri, odajući tako počast mučenicima Rimske Crkve. Nakon toga je dao izgraditi crkvu Dvanaestorice apostola, kao i onu u čast prvoga mučenika, svetoga Stjepana.
Preminuo je 17. travnja 353., nakon što je 20 godina vodio mjesnu crkvu, ostavivši je plodnom svetošću i utvrđenu u vjeri. Njegov nasljednik, sveti Esperancije, bio je jedan od najgorljivijih neprijatelja arijanskog krivovjerja, zajedno sa sv. Ambrozijem i sv. Euzebijem.
