Sveta Uršula – svetica koju zazivamo da bi isprosili sretnu smrt
Brojni vjernici, a osobito redovnice uršulinke, danas svečano slave sv. Uršulu. Prema legendi, Uršula je bila prelijepa kći britanskog kralja. Kad ju je engleski kraljević zaprosio, ona je pristala, uz uvjet da joj prije vjenčanja dopusti hodočašće u Rim, a da se za to vrijeme zaručnik pouči u kršćanskoj vjeri.
Prema dogovoru, Uršula je u 4. stoljeću, zajedno s mnoštvom pratiteljica, krenula na hodočašće. U Kölnu su ih presreli Huni i sve pogubili. U ikonografiji je prikazuju kao princezu s kraljevskom krunom na glavi kako u ruci drži strelicu, simbol svoga mučeništva. Ponekad je prikazuju kao hodočasnicu koja u ruci drži hodočasnički štap s bijelom zastavom na kojoj je crveni križ. Često je okružena mnoštvom djevica koje su s njom podnijele mučeništvo. Pokopana je Kölnu gdje je, njoj u čast, već u petom stoljeću podignuta bazilika.
Od tada je Uršula, uz Sveta Tri kralja, zaštitnica grada Kölna, a vjernici je zazivaju u vrijeme ratova i da bi isprosili sretnu smrt. I oni koji zadobiju opekotine zazivaju sv. Uršulu. Smatraju je zaštitnicom dobrog braka, učiteljica i trgovaca suknom. U 16. je stoljeću sv. Anđela Merici svoj novoutemeljeni red stavila pod zaštitu sv. Uršule pa su ove redovnice poznate i pod imenom uršulinke.
