Sveti Nazarije i Celzo – milanski mučenici
Danas slavimo svete Nazarija i Celza. O Nazariju i Celzu ne znamo gotovo ništa, osim legenda da su bili mučenici za vrijeme Neronovih progona. Poznati su nam jedino po tome što im je relikvije pronašao sveti Ambrozije.
Prema životopisu svetog Ambrozija, on je pred kraj svoga života, za vladavine cara Teodozija, u vrtu izvan milanskih gradskih zidina pronašao obezglavljeno tijelo svetog Nazarija, čija je krv navodno još bila tekuća. Ambrozije je dao tijelo prenijeti u baziliku posvećenu apostolima u samome Milanu.
U istom je vrtu pronašao i tijelo svetoga Celza koje je dao prenijeti i pokopati uz svetog Nazarija. Prema legendi, Nazarije je bio Rimljanin, sin svete Perpetue i nekog Židova ili poganina. Bio je učenik svetog Petra, a krstio ga je Petrov nasljednik Lino. Za Neronovih progona pobjegao je u Lombardiju, gdje je u Milanu upoznao svete Gervazija i Protazija. Rimske su ga vlasti dale bičevati i prognati iz Milana, odakle je otišao u Galiju, gdje je postao učiteljem dječaka Celza, kojega je i krstio.
Poslije su obojica uhićeni, mučeni i zatočeni. Pušteni su pod uvjetom da više ne propovijedaju kršćansku vjeru, ali su nastavili svoju misiju, šireći kršćanstvo u krajevima uz Alpe. Opet su uhićeni u njemačkom Trieru, pa pušteni, ali su na kraju uhićeni i pogubljeni u Milanu, jer su odbili žrtvovati poganskim bogovima.
