Prakticirao sam New Age, mojoj obitelji su se počele događati neobične stvari, a kad sam se obratio svećeniku počeli su…
Mnogi ljudi danas u potrazi za zdravljem, tjelesnom ili duhovnom srećom, pa čak i kršćani pod naletom New Age propagande odlaze raznim šamanima, alterantivnim ‘duhovnjacima’ , gatarima, bionergičarima i drugim alternativnim oblicima ‘liječenja’, potpuno nesvjesni da im te prakse doslovno mogu razoriti život. Bezbroj je svjedočanstava ljudi koji su prošli zastrašujuće duhovne muke, rastrojstva, psihičke bolesti, uništenje njihova roda, jer su u neznanju i željom za ozdravljenjem prihvatili demonsku praksu! O tim slučajevima mediji ne izvještavaju ali zato se bionergija, yoga, reiki i ostale prakse promoviraju po svuda čak i od strane brojnih institucija.
A jedan je Bog, jedan je Isus i nitko ne spašava doli njega! Ovaj se čovjek bavio bioenergijom, ali Isus je imao drugi plan – spasiti ga kako bi danas mogao svjedočiti na slavu Božju!
Boga tražio na krivom mjestu
Imam četrdeset šest godina, sretan sam suprug i otac troje već odrasle djece. Potječem iz obitelji u kojoj je otac bio skoro nevjernik, a majka me je pokušala naučiti nekim osnovama religije. Kršten sam i primio sam prvu pričest, i to bi bilo sve na što sam se oslanjao kroz dulje vrijeme. Kasnije su došle godine mladenačkog bunta koje su me udaljile od Crkve. Moj život je postao prazan. Zbog toga što sam bio osoba koja voli istraživati, trudio sam se naći Boga, ali ga nisam tražio na pravim mjestima. Počeo sam se naime zanimati za New Age i cijelu s njime povezanu ideologiju. Odnosno, bila je to New Age literatura koju sam vrlo rado upijao. Bile su to sedamdesete godine prošlog stoljeća, kada su se ovog tipa publikacije tek počele pojavljivati na poljskom tržištu. Ta me je literatura dovela do pomutnje u mome duhovnom životu. Bog je prestao biti za mene osoba, a počeo mi se javljati kao neka kozmička energija – “sve u svemu”. Sve me to dovelo do toga da sam bez problema prihvaćao različite ideologije, čak i one koje potječu iz drugih religija.
U to vrijeme, na moj put došla je ljubav, kasnije žena. A iza toga i djeca, i različiti problemi koje donosi život – odnosno bolesti djece, bolesti žene, različite poteškoće… Čovjek se pokušava snaći tražeći različite načine. Ja sam nažalost otišao u pravcu bioenergoterapije. Tada se u mome životu pojavio neki rašljar koji je utvrdio da ako moja obitelj ima neke zdravstvene probleme, mora tražiti pomoć u bioenergoterapiji, jer po njegovome mišljenju postoji mogućnost ozdravljenja cijele obitelji na taj način. Dao sam se nagovoriti na takav energoterapeutski zahvat; koristila se time i moja žena i djeca. Nakon tih seansa, taj bioenergoterapeut je ustanovio da i ja imam vrlo jaku predispoziciju za to, i da bih se trebao u tom smjeru razvijati. To mi se svakako jako svidjelo, jer zašto ne, ako mogu pomoći sebi i obitelji i još drugim ljudima?Vodili su me vrlo pozitivni motivi, nisam nikome namjeravao naštetiti. Od tog trenutka sam počeo još više produbljivati ezoteričku literaturu i otišao sam na okultne tečajeve. Završio sam tečaj reiki prvog stupnja i kasnije drugog stupnja, i na kraju tečaj tibetanske masaže; također sam iskusio šamanizam i različite srodne grane. To tako ide, jedno s drugim se veže, a čovjek, ako je dotaknuo jednu stvar, brzo nastoji tražiti još više. Tada nisam vidio u tome da radim ništa loše; kroz određeno sam se vrijeme čak uzdržavao od energoterapije. Činilo mi se da pomažem ljudima na neki način, da idem u dobrom smjeru, jer su ljudi dobili pozitivne doživljaje za vrijeme mojih zahvata. Bio sam u stanju npr. raspoznavati emocije i misli ljudi koje sam dotaknuo. Imao sam također doživljaje tipa izlaska iz svog tijela i neka astralna putovanja.
Počele su ‘čudne’ reakcije – napad na obitelj
Različite čudne stvari su se događale u mome životu; sve mi se to jako dopadalo, i izazivalo je u meni divljenje. Bilo je to nešto novo, zanimljivo, iznad naše svakodnevice. Tražio sam dalje… Uskoro sam čak primio tzv. budističku zaštitu – to je budistička inicijacija za vrijeme koje vam odrežu pramen kose, koji kasnije odnesu u Indiju gdje ga pale kraj oltara po zakonu posebnog ceremonijala. Također sam dobio budističko ime. Sve novosti koje su se pojavile na ezoterijskom tržištu, nastojao sam što brže usvojiti.
Na duhovnoj razini sam se sve više udaljavao od Crkve; uostalom nikada nisam bio osoba koja bi nekako posebno naginjala Crkvi (odlazak na sv. Misu bilo je za mene u ovo vrijeme nepotreban događaj). Ipak, imam ženu koja je velika vjernica i koja je jako htjela da prisustvujem u svim liturgijskim obredima i da živim sakramentalnim životom, i uporno me na to nagovarala. Branio sam se od toga, jer sam sve bolnije osjećao bilo koji ulazak u crkvu. Na početku su to bile različite neugodne misli, loše raspoloženje, a kasnije sam čak čuo unutar crkve u mislima psovke i vrijeđanja. Na kraju je došlo do toga da sam imao problem dotaknuti posvećenu vodu. Sve je to uistinu teško za takvog čovjeka, kakav sam bio u tom razdoblju. Osjećao sam tada uznemirujuću prazninu povezanu s pomanjkanjem Boga kao osobe, jer u tom vremenu – kako sam već prije spomenuo – Bog je bio za mene energija. A poznato je da je teško razgovarati s energijom i teško je obraćati se energiji.
Naš obiteljski život je polako nestajao, postupno sam gubio kontakt sa djecom. Također su moji odnosi sa ženom bili sve gori, zamalo je došlo do razvoda i gubitka mojih najmilijih. To je sljedeća sfera utjecaja bioenergoterapije. Još je jedan aspekt tog uništavajućeg utjecaja na stanje mog zdravlja. Čineći zahvate osobama s ozbiljnim bolestima, tipa zloćudne bolesti, prebacivao sam ih na sebe, i to do tog stupnja da sam gubio svijest od bolova; odvozila me hitna, napravili su mi sve pretrage, nakon kojih su doktori ustanovili da mi sigurno nije ništa. Uzorno zdravlje. Počeo sam osjećati depresiju vezanu uz samoubilačke misli. Događala su se razdoblja kad sam praktički neprestano imao misli te vrste. Osjećao sam besmislenost života, baš ništa za mene nije imalo vrijednost. To je postalo tako jako da npr. kada sam vozio automobil, skoro cijelo vrijeme sam imao želju skrenuti na stranunadolazećeg kamiona ili na drvo koje raste pokraj ceste. To je uistinu bilo vrlo jako – potpuno tako kao da me netko nagovarao: “Učini to!”, “Skreni!”, “Udari!” Kada si već stvarno nisam mogao pomoći, došla je misao: “Gospodine Bože, spašavaj!” I Gospodin Bog je reagirao. Očito je dovoljan jedan uzdah, da bi Gospodin Bog odgovorio na našu molbu. U tom je trenutku posložio određeni ciklus događaja koji se mene tiču. Prva stvar je bila djelovanje moje žene. Kasnije sam saznao da je moja žena već nekoliko godina molila u nakani za moje obraćenje. Upravo u to vrijeme su se održavale duhovne vježbe u našoj župi. Trebao ih je voditi jedan svećenik redovnik i žena me nagovarala da i ja sudjelujem. Ja sam odgovorio: “Znaš što, neću ići na takve duhovne vježbe, jer još će jedan svećenik pričati o abortusu i slično. Mene to ne zanima. Ja nikoga nisam ubio i neću ubiti. To mene kompletno ne zanima.” Ali ona me i dalje nagovarala. Na kraju sam pomislio: “Napravit ću to zbog tebe i otići ću.” Za vrijeme tih duhovnih vježbi prvi put u životu čuo sam riječ Božju izražavanu takvom snagom. Taj redovnik je govorio toliko velikom snagom, tolikim uvjerenjem da su njegove riječi jednostavno bile kao graversko dlijeto koje gravira u srcu. On je vjerovao u to što govori i tako je i živio. To je bila za mene točka preokreta. “Ipak ima nešto u svemu tome” – pomislio sam. Bio sam u to potpuno siguran: “Zasigurno ima nešto u svemu tome. Moram dalje tražiti”.
Bog je imao plan
Kasnije je slijedio akcijski scenarij izrežiran od Boga. Naime, moji poznanici su me zamolili da idem s njima u Čenstohovu na sv. Misu sa molitvenom nakanom za ozdravljenje. U sv. Misi je trebala posluživati zajednica saveza obitelji “Mamre”. Na početku je moja reakcija na njihovu molbu bila negativna: “Besmisleno, zbog čega da tamo idem? Stajat ću nekoliko sati u nekom tijesnom prostoru ili hladnoj crkvi… Ali moje psihičko stanje je već tada bilo tako loše da sam na kraju rekao: “Dobro, ako ništa drugo, izgubit ću nekoliko sati.” Svi zajedno: žena i troje djece ušli smo u automobil i otputovali smo u Čenstohovu.
Tamo sam vidio snažno djelovanje Gospodina Boga. Tamo sam također po prvi put u životu sreo osobe koje se služe darovima, npr. proročkim. Jedna od tih osoba mi je uputila ove riječi: “Slušaj, ne znam mogu li ti to reći, jer su to vrlo teške riječi”. Odgovorio sam: “Meni je svejedno, možeš govoriti što god želiš”. Čuo sam evo ove riječi: “Ako se ne obratiš, propast ćeš ti i cijela tvoja obitelj”. Pomislio sam: “Polako. Ja mogu loše završiti, meni je svejedno, ali obitelj – ne. Moram nešto poduzeti”. Pitam se dalje, što napraviti. “Obrati se! Idi moliti! Idi i moli Gospodina Boga za oproštenje!” – čuo sam odgovor. Otišao sam moliti molitvu zagovornicu. Bila je to za mene potpuna nepoznanica. Rekao sam s čime sam došao: da je to neko opsjednuće, nastalo vjerojatno kao posljedica bioenergoterapije i možda bi se trebalo osloboditi od toga. Te su osobe ustvrdile: “Ne, sa takvim stvarima treba otići do svećenika.” Tako sam napravio. Kada je došao red na mene, svećenik je prelazio u drugi red. I tako sam trčao iz reda u red. Gospodin Bog se zaista šalio sa mnom… Govorim dakle osobi sa kojom sam prije razgovarao: “Nemam mogućnosti doći do svećenika, a susret se približava kraju. Ako možeš, probaj se moliti nada mnom”. Ona na to odgovara: “Ovdje imam poznatog svećenika i časnu sestru. Dođi, molit ćemo zajedno”. Otišli smo do te časne. Sestra me pogledala i rekla: “Ne, nisi bio na ispovijedi. Idi se prvo ispovijedati, a kasnije možeš pristupiti molitvi zagovornici.” Vratio sam se s tog susreta s mišlju da se trebam spašavati. Upitao sam, što da radim dalje. Preporučeno mi je da probam moliti sa cijelom obitelji. To je bila za mene nova razina u životu, jer nikad do sada nismo molili zajedno. Nismo molili s djecom, nismo molili zajedno, a nakon te prve sv. Mise u Čenstohovi, bili smo u stanju sjesti zajedno navečer i moliti se. Bio je to uistinu poseban doživljaj – zajednička molitva s djecom tinejdžerima i ženom. Kasnije svakodnevna večernja zajednička molitva, koja nas je počela povezivati. Počeli su se iznova buditi odnosi među nama. I to je bilo sljedeće razdoblje mojeg oslobođenja i iscjeljenja.
Režao je na svećenika
Sljedeća sv. Misa u Čenstohovi. Dolazim sa cijelom obitelji i više nema problema – odmah dolazimo u red gdje nas čeka svećenik. Kad je iznad mene počeo moliti, nastupili su prvi – da tako kažem – posebni efekti. Svećenik me tada upitao, kako se osjećam. Odgovorio sam da mi je to sve smiješno – i stvarno sam se počeo smijati, bilo je to nešto van mene. Na to je svećenik odgovorio: “Molimo dalje!” Probajte si zamisliti, nastupa drugi dio molitve, a ja počinjem pokazivati zube kao pas i režati! Čovjek istovremeno promatra to što se s njim događa a nije u stanju vladati sobom. Bio je to jednostavno šok! Pitam se: “Što se to sa mnom događa?! Izgleda da sam potpuno poludio! ”Svećenik i dalje moli… Ja stojim, nešto se u meni trese, reži, a ja promatram sebe kao izvana. Nakon izvjesnog vremena molitve, svećenik počinje izgovarati riječi da se u ime Isusa mora pognuti svako koljeno Božjeg stvorenja, nadzemnog i podzemnog. U tom trenu sam pao na koljena. Nisam se sam prevrnuo niti se spotaknuo, nego netko me je gurnuo sa tako velikom snagom da sam se zaustavio na klecalu kao maleno zrnce prašine, otpuhano nevjerojatnom snagom. Pao sam na klecalo, ali pri tom jakom udarcu sam imao osjećaj kao da sam sletio na jastuke. Osjetio sam zaštitnu njegu nekog velikog stvorenja koje me voli. Svećenik je molio dalje. Osjetio sam olakšanje, i u tom trenutku je nastupio idući preokret u mom životu – odrekao sam se svih demonskih sila, sa kojima sam ranije ušao u kontakt. Započeo sam gledati na svoj život iz druge perspektive.
Vrata i prozori u kapelici su počeli lupati, a psi su u dvorištu zavijali
Sljedeća razina – započela je duhovna borba. Jer s jedne strane sam imao cijelo vrijeme napasti da se vratim k onome što sam radio ranije, a s druge – znao sam da ne smijem to napraviti. Bilo je potrebno izvršiti prevrednovanje cijelog mog života. Morao sam na primjer spaliti oko pedeset kg okultne literature, pobacati sve viske, rašlje i sve predmete toga tipa, koje sam upotrebljavao u radu. Također sam morao promijeniti sredinu. Poznavao sam poznate energoterapeute koji su nažalost završili na različite načine. Dio njih je umro od bolesti od kojih su ozdravili druge osobe. Jako puno tih osoba koje sam poznavao tragično je završilo. Oni koji su ostali živi, imaju različite poteškoće, i kao i ja nekad su zaslijepljeni i ne mogu spoznati u čemu sudjeluju. Sljedeća bitna stvar koja je imala mjesto u mom životu bile su duhovne vježbe, evangelizacijske Zajednice Sporazuma Obitelji “Mamre”. Tamo sam se od početka učio kršćanskom životu, načelima i istini vjere. Istovremeno sam bio oslobađan preko svećenika u seriji molitava uz sudjelovanje zajednice. Ipak, kada je trebalo doći do preokretne molitve, nisam bio u stanju izaći vlastitim snagama iz sobe. Sjedio sam tamo i da nije bilo žene koja me izvukla otamo, vjerojatno ne bih otud ni izišao. Molim, zamislite si situaciju u kojoj čovjek ustaje, želi ići prema vratima, a noge mu se same okreću u drugom smjeru! U takvim trenucima se demon tako objavljuje da čovjek nema vlasti nad vlastitim reakcijama, nad vlastitim tijelom, nad onim što radi. Molitva je trajala oko 1 i pol sat, i bila je povezana s nevjerojatnim efektima: U izvjesnom trenutku, vrata i prozori u kapelici su počeli lupati, a psi su u dvorištu zavijali. Bila je to scena iz filma strave i užasa. Nakon te molitve, osjećao sam se kao nakon ekstremnog sportskog napora; cijeli sam bio u bolovima, ali sretan jer sam konačno osjetio da je nešto loše iz mene izašlo. Jednostavno sam osjetio mir, olakšanje i veliku radost što sam konačno slobodan i što imam vlast nad svojim tijelom. Upravo do tog stanja me dovela bioenergoterapija. Ne bih htio reći da su bioenergoterapeuti loši ljudi – oni jednostavno podliježu lošoj ideologiji. Čovjek koji želi napraviti nešto dobro preko ove vrste djelatnosti, zapliće sam sebe i šteti drugim ljudima, jer ulazi u sferu koju nam Gospodin Bog nije učinio dostupnom.
Na kraju želim reći da je Gospodin Isus neizmjerno milosrdan i dobar. U mom životu je izmijenio toliko puno, da nije moguće sve to ispripovijedati; uostalom, osim moga oslobođenja od bioenergoterapije, oslobodio me od brojnih bolesti, prije svega od depresije. U ovom trenutku živim sakramentalnim životom i ova prisutnost u Crkvi je za mene stvarnost koja mi daje snagu za daljnje djelovanje. Slava Gospodinu!
