Narodni običaji kod Hrvata kojima se obilježava radost Uskrsa
Uz liturgijsko uskrsno slavlje vezani su i različiti narodni obiteljski običaji kojima se obilježava radost kršćanskoga Uskrsa. Evo nekoliko najpoznatijih običaja!
1. Uskrsni blagdanski stol
Uskrs postaje obiteljsko slavlje za obiteljskim stolom. Unos proljeća u obiteljski dom, osobito kroz cvjetne bukete, najčešće od bijeloga cvijeća, i ukrasne voštane svijeće, redovito bijele boje, bijeli stolnjak, dekorativni prilozi na stolu, u zajedništvu s pisanicama i ostalim darovima iz prirode, stvara ozračje Uskrsa.
U svečanom obiteljskom ozračju Uskrsa prvo jutarnje jelo koje se posluživalo bio je uskrsni blagoslov, iz uskrsne košarice, odnosno hrana koje se nosila na blagoslov na uskrsnu večernjicu (uskrsnu subotu) ili na uskrsnu jutarnjicu (jutarnju misu na Uskrs). Uskrsno jelo posluživalo se kao uvod u uskrsni objed koji je bio posebno svečarski pripremljen.
2. Uskrsna košarica za blagoslov hrane
Uskrsna košarica je košarica od pletenoga pruća u kojoj se nosila hrana na uskrsni blagoslov. Sadržaj košarice različit je prema običaju dotičnoga kraja. Nakon što bi domaćica košaricu prekrila stolnicom, najčešće bi u nju stavila uskrsnu hranu, kao što je pogača (kruh), sirnica, pecivo (pince, vrtanj ili pletenica), pršut ili šunka, kuhana jaja (pisanice ili oguljena), mlijeko i sir, vino, sol i šećer, razni začini (kao hren), povrće (kao listovi bijeloga i crvenoga luka)…
Negdje su domaćice za blagoslov pripremile samo toliko jaja koliko je članova u obitelji (računajući ponekad i odsutne), a ponegdje se računalo i pokojne članove koje su poznavali. Osobito su domaćice tih dana pripremile mliječna peciva i pletenice, štrukle sa sirom, kolače od dizanog tijesta, sirnice, gibanice, torte, medenjake, razne sitne kolačiće u obliku zečića, kokica i pilića…
3. Bojenje jaja
Jedan od najpoznatijih običaja vezanih uz Uskrs je bojenje jaja. Taj običaj potječe od poganskih naroda kojima su jaja bila simbol života koji se rađa s proljećem. Ova je simbolika povezana s proljećem kada se nakon zimskoga mirovanja priroda ponovno budi. Za kršćane jaje slikovito izražava „grobnu tišinu“ iz koje izlazi novi život, tj. Isusov izlazak iz groba na uskrsno jutro. Kao što pile samo razbija ljusku jajeta i izlazi u život, tako je i Krist raskinuo tamu groba, „razbio“ grobni kamen i izišao u život.
Jaja su se u prošlosti bojila prirodnim bojama od kojih je najraširenije bojenje ljuskama luka.
4. Sirnica
Sirnica ili pogača (pinca) uskrsni je kruh (kolač) u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri. Oblikuje su u kuglu koja se, prije pečenja, premaže žumanjkom i razreže po sredini u obliku križa i pospe šećerom.
5. Uskrsno drvce
Kao što proljeće unosi novu svježinu u prirodu, tako i uskrsno drvce simbolizira novi život koji su vjernici zaslužili po Isusovu uskrsnuću. Uskrsno drvce postavlja se u ukrasnu vazu sa svijećom na vidno mjesto u obliku grane zimzelenoga stabla, kao što je maslina, čempres, bor, smreka, koje se ukrašava dekorativnim biljnim ili cvjetnim ukrasima.
6. Uskrsno janje
Jedan od najpoznatijih uskrsnih simbola je janje. Obično se slika uz zastavicu sa znakom križa i naziva se na latinskom “Agnus Dei” (Jaganjac Božji). Simbol je povezan sa židovskom Pashom. U davnini su Židovi žrtvovali janje za taj blagdan. Prvi kršćani, koji su većinom bili Židovi, povezali su tu žrtvu s Kristovom žrtvom na križu. Radosno pashalno slavlje, kojim se slavilo oslobođenje Židova iz egipatskog sužanjstva, kršćani su usporedili s oslobođenjem od smrti koje im donosi Uskrsnuće. Blagovanje janjeta na uskrsnom ručku u srednjem vijeku postalo je običajem na papinu dvoru, a u mnogim europskim zemljama i dalje traje ta tradicija.
7. Uskrsni zeko
Zec odnosno kunić u pogansko je doba bio simbol plodnosti, a u anglosaksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. Zečevi i kunići kao životinje s najbržom mogućnošću razmnožavanja bili su simbol novog rađanja života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska proljeća. U germanskoj mitologiji zec je također bio pratilac Ostare, boginje proljeća.
Izrada prvih jestivih zečeva ili kunića također nastaje u Njemačkoj, početkom 19. stoljeća. Uskrsni zečić (ili kunić) u hrvatski uskrsni običaj došao je upravo iz germanskoga područja.
Zec je prema kršćanskom pučkom običaju glasnik Uskrsa. Kao što se zec, nakon zime, iznenada pojavi u proljeće i tako najavi ljepše i toplije dane, tako se i Krist, nakon muke i smrti, kao uskrsnuli iznenada pojavio među svojim učenicima.
8. Uskrsne pjesme
Postoji mnogo crkvenih pjesama koje opjevavaju Isusovu muku, raspeće i uskrsnuće. U hrvatskoj uskrsnoj tradiciji najpoznatije su “Kraljice neba”, “Gospodin slavno uskrsnu”, “Na nebu zora rudi” i dr. Poznato je oko 100 skladbi, koje se pjevaju kao uskrsne pjesme od Velike subote do Duhova, ali samo oko 30-ak se pjeva i danas. Godine 1979. započeo je najstariji festival hrvatske popularne kršćanske glazbe pod nazivom Uskrs fest, kao smotra glazbeno-duhovnog stvaralaštva mladih.
9. Uskrsni krijes
Običaj paljenja uskrsnoga krijesa ili “vuzmice” proširen je po cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ali i drugdje. Nužno je reći da je običaj došao iz poganske, pretkršćanske tradicije, no Crkva takav običaj ne osuđuje. Ona, naime, cijeni što je u tradicijama pozitivno i vrijedno, a paljenje vatre u rano uskrsno jutro u sebi nosi posebno snažnu simboliku. U običaju paljenja uskrsnoga krijesa, barem u prošlosti kada je taj običaj prihvatilo i kršćanstvo, ali i kasnije, bila je prisutna plemenita ideja seoskoga okupljanja, pjevanja uskrsnih pjesama i zajedničke proslave toga najvećeg kršćanskog blagdana. A sve oko vatre, oko ognja, oko svjetla – a kršćanima je svjetlo – Krist – u sebi ima duboku simboliku. Ona je znak kojim se izriče božanstvo i njegovo djelovanje: oganj prosvjetljuje, grije, sažiže, razara i preoblikuje.
