ČUDESNO Preživjeli svjedoci Hirošime – živjeli su Fatimsku poruku
Dan zapamćen u svijetskoj povijesti je i 6.8.1945., kad američki bombarder pogađa Japan. A pamti se i po čudesnom preživljavanju svećenika usred pada te smrtonosne, ognjene kugle.
Procjenjuje se da je odmah bilo ubijeno 80000 ljudi, a do kraja godine brojka je znatno narasla, zbog ozljeda i učinka zračenja.
Više od dvije trećine zgrada su potpuno uništene.
Usred tog ognja ostala je mala zajednica od osam isusovaca (!) koji su iz svega toga izišli potpuno nezljeđeni. Zgrada u kojoj su živjeli ostal je sama usred spljoštenog okruženja.
O. Hubert Schiffer, njemački isusovac, kasnije je putovao i govorio o svojim iskustvima. Tada je imao 30 godina, a do 63 je živio u dobrom zdravlju.
Dana 6. kolovoza 1945. godine, nakon što je služio sv. misu, samo je sjeo za doručak, kad je došlo do bljesaka. Sjaj eksplozije ispunio je zrak kao udar groma. Neka nevidljiva sila ga je podigla sa sjedalice, protresla i okrenula u krug. Kad se podigao sa zemlje i pogledao bolje vidio je da je okolo sve uništeno. Imao je samo lakše ozljede. Ni on ni drugi svećenici nisu imali većih rana. Vjeruju da je to stoga jer su molili krunicu i živjeli poruku Gospe Fatimske.
Ovaj događaj podsjeća na knjigu proroka Danijela gdje čitamo o trojici mladića bačenih u užarenu peć, po nalogu kralja Nabukodonosora, ali im vatra ništa nije naškodila.
Nakon prvog bombardiranja, japanska vlada se odbila predati pa druga atomska bomba je pala na grad Nagasaki, tri dana kasnije 9. kolovoza. Nagasaki je bio grad u kojem je živjelo dvije trećine katolika, koji su time nakon stoljeća progonstva pretrpjeli još i ovaj strašan udarac na kraju samog rata.
No slično onom što se dogodilo u Hirošimi dogodilo se i u Nagasakiju. Tamo je sv. Maksimilijan Kolbe osnovao franjevački samostan, a koji je u vrijeme pada bombe ostao neoštećen. Sveti Maksimilijan Kolbe bio je poznat po svojoj pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. Samostan je izgradio u određenom položaju protiv savjeta drugih. U tomu se također mogla vidjeti – Gospina zaštita.
…
Drugi svjetski rat je završio, ali i danas se prijeti nuklearnim bombama. Moramo i svaki dan misliti i na to? Moramo li živjeti u strahu? Bog ne želi da živimo u strahu. Ali želi da svaki dan budemo duhovno budni i spremni, jer ionako svaki dan nam može biti i posljednji. Nitko ne zna koji će mu dan biti zadnji na ovoj zemlji. A onda? Onda na kraju puta možemo ugledati lice Isusovo, ili ne daj Bože lice sotone…
Onaj koji živi u milosti Božjoj, tko moli, ne treba se bojati… Ali trebamo se MOLITI. A molimo li? U ovo užurbano vrijeme teško se nalazi vrijeme za molitvu. Gdje se još moli krunica, osim u samostanima i u rijetkim obiteljima? Sve je manje obitelji u kojima se zajedno moli. I kakvo čudo zaštite Božje ili zaštite Gospine onda mi možemo očekivati?
Gospa se ukazivala u Portugalu 1917. god. malim pastirima, Franji i Jacinti (bratu i sestri) te njihovoj rodici Luciji. U zadnjem, šestom ukazanju, Gospa im je pokazala čudo sa suncem, kada je 70 000 ljudi vidjelo čudo, tj. kako se sunce vrti, kako se na zastrašujući način približava zemlji i opet vraća natrag. Mnogi prisutni mislili su da je kraj svijeta. No kad se sunce vratilo natrag – uslijedilo je veliko olakšanje. I ojačana vjera.
Središnja poruka ukazanja u Fatimi je ostavljanje grijeha, pokora i obraćanje Bogu. Poziv na molitvu, euharistiju i krunicu, a također i pobožnost pet prvih subota u mjesecu koja uključuje ispovjed, pričest, krunicu i razmatranje o otajstvima krunice, kao zadovoljštinu za sve uvrede koje se nanose Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Ne postoji potreba da se plašimo onog što donosi sutra,
ali postoji potreba da molimo,
kao što su molili oni isusovci i franjevci, u ono vrijeme razaranja Hirošime i Nagaskija…
www.medjugorje-news.com/magnifikat.hr
