14 svetaca pomoćnika u nevolji – molimo za njihov zagovor kad smo u teškim životnim situacijama
Jeste li čuli za 14 svetaca pomoćnika u nevolji, skupinu svetaca čije štovanje potječe iz 14. stoljeća? Trinaestero njih su mučenici prvih stoljeća kršćanstva, dok je samo jedan iz nešto kasnijeg doba i jedini je umro prirodnom smrću. Možda je ovo pravo vrijeme za zazivanje ove svete ekipe.
I svijet i Crkva se nalaze u novom vremenu koje su zapravo već prošli. Sva ova situacija i priča oko koronavirusa jako podsjeća na scenarije koji su već viđeni. Sredinom 14. st. kuga (zvana i „Crna smrt”) je opustošila Europu ubivši 50 milijuna ljudi ili oko 60% populacije u nekoliko godina.
U to vrijeme nije bilo moderne medicine kao što je mi imamo danas. I dok su slagali trupla na hrpe kao „lazanje sa slojevima tjestenine i sira”, ljudi nisu imali drugog izbora nego prionuti uza svoju vjeru.
Tada su katolici zazivali četrnaestero svetih pomoćnika, katoličkih svetaca (svi osim jednog su bili rani mučenici), za pomoć u borbi protiv kuge i drugih nedaća. Pobožnost prema ovim svecima započela je u Njemačkoj u isto vrijeme kad se pojavila kuga, a zvali su ih „Nothelfer” što na njemačkom znači „pomoćnici u potrebi”. Kako se kuga ponovno pojavljivala tijekom desetljeća, pobožnost prema svetim pomagačima se širila po zemljama. Papa Nikola V. je proglasio da pobožnost ovim svecima nosi posebnu indulgenciju.
Evo ponešto o svakome od četrnaestero svetih pomoćnika:
Sveti Juraj (23. travnja)
Jako malo toga sa sigurnošću znamo o njegovu životu. Sveti Juraj je mučenik iz 4. stoljeća, vremena progona cara Dioklecijana. Bio je vojnik u Dioklecijanovoj vojsci koji je odbio uhititi kršćane i prinijeti žrtve rimskim bogovima. Unatoč pokušajima podmićivanja cara Dioklecijana, sveti Juraj je dobio naredbe i podvrgnut je mučenju te je pogubljen zbog svojih postupaka. Zaziva ga se u borbi protiv kožnih bolesti i paralize.
Sveti Blaž (3. veljače)
Još jedan mučenik iz 4. st. Smrt mu je vrlo slična onoj sveti Juraja. Bio je armenski biskup u doba progona kršćana i kao takav je bio primoran pobjeći u šumu kako bi izbjegao smrt. Jednog ga je dana pronašla skupina lovaca, uhitila ga i dovela nazad vlastima. Jednom nakon njegova uhićenja posjetila ga je majka sa sinom kome je u grlu opasno zapela riblja kost. Sveti Blaž ga je blagoslovio i nakon blagoslova se kost pomakla, a dječak je bio spašen. Upravitelj Kapadocije je svetom Blažu naredio da se odrekne vjere i da žrtvuje poganskim bogovima. Odbivši, podvrgnut je okrutnom mučenju te je još za svoje prijestupe kažnjen smrću odsijecanjem glave. Zaziva ga se protiv bolesti grla.
Sveti Erazmo (2. lipnja)
Sveti Erazmo bio je u 4.st. biskup Formije koji je također bio suočen s progonima cara Dioklecijana. Legenda kaže da je pobjegao na libanonske planine kako bi izbjegao progon te da ga je ondje hranio gavran. Nakon što su ga otkrili, uhićen je i zatvoren, ali je uz pomoć anđela nekoliko puta čudesno pobjegao. Mučili su ga tako da su mu dio crijeva izvukli vrućom šipkom. Neki izvori kažu da su mu te rane čudesno zacijelile te da je umro prirodnom smrću, dok drugi izvori kažu da je razlog bio njegovo mučeništvo. Svetog Erazma zazivaju oni koji pate od bolova u želucu i poremećaja u probavi te žene u porođajnim bolima.
Sveti Panteleon (27. srpnja)
Sveti Penteleon je još jedan mučenik iz 4. st. koji je živio za vrijeme progona cara Dioklecijana. Bio je sin bogatog poganina, a o kršćanstvu su ga podučavali majka i svećenik. Radio je kao liječnik caru Maksiminijanu. Prema legendi, caru Maksiminijanu su svetog Panteleona kao kršćanina prokazali njegovi vršnjaci koji su bili ljubomorni na njegovo bogato nasljeđe. Kad je odbio štovati lažne bogove, sveti Panteleon je bio mučen, a pokušali su ga ubiti raznim metodama – paljenjem baklji na njegovu tijelu, kupkom s tekućim olovom, bacanjem u more vezanim za kamen itd. Svaki puta bi ga spasio Krist u obliku svećenika. Tek nakon što je poželio vlastito mučeništvo, svetog Panteleona su uspješno obezglavili. Zaziva ga se kao zaštitnika liječnika i primalja.
Sveti Vid (15. lipnja)
Sveti Vid je također mučenik iz 4. st. koji je živio za vrijeme progona cara Dioklecijana. Bio je sin sicilijanskog senatora, a kršćanin je postao pod utjecajem njegove dojilje. Legenda kaže da je sveti Vid potaknuo mnoga obraćenja i učinio mnoga čudesa što je dodatno naljutilo one koji su mrzili kršćanstvo. Sveti Vid, njegova dojilja i njen muž su bili prokazani caru koji je naredio da se pogube nakon što su odbili odreći se svoje vjere. Poput svetog Panteleona, bili su razni pokušaji njihova ubojstva, uključujući puštanje lavova na njih u Koloseumu koji ih nisu htjeli rastrgati. Konačno su ubijeni na rastezaljci. Sveti Vid se zaziva u borbi protiv epilepsije, paralize i bolesti živčanog sustava.
Sveti Kristofor (25. srpnja)
Mučenik iz 3. st koji se izvorno zvao Reprob bio je sin pogana. Prvotno je služio poganskom kralju i Sotoni. Obraćenje kralja i susret s pustinjakom koji ga je poučio kršćanstvu dovelo je do obraćenja samog Reproba. Pustinjak ga je pozvao da upotrijebi svoju snagu i mišiće kako bi prenosio ljude preko divlje rijeke na kojoj nije bilo mosta. Jednom je prenosio dijete koje mu se predstavilo kao Krist te mu je reklo da će se on od sad zvati Kristofor ili „onaj koji nosi Krista”. Taj je susret ispunio Kristofora misionarskom revnošću te se vratio kući u Tursku i preobratio gotovo 50 000 ljudi. Ogorčen, car Decije je Kristofora dao uhititi, zatočiti i mučiti. Bio je izbavljen od brojnih mučenja, uključujući gađanja strijelama, ali je ubijen odsijecanjem glave oko 250. g. Zaziva ga se u borbi protiv epilepsije i zubobolje te zaštitnik svete smrti.
Sveti Dionizije (9. listopada)
Postoje oprečni izvori o svetom Dioniziju. Neki tvrde da ga je na kršćanstvo preobratio sam sveti Pavao u Ateni negdje u prvom stoljeću te da je tada postao prvi pariški biskup. Drugi izvori tvrde da jest bio biskup Pariza, ali i mučenik trećeg stoljeća. Ono što je znano je da je bio revni misionar koji je nekada došao u Francusku u kojoj je obezglavljen na Montmartreu – Planini Mučenika – mjestu gdje su mnogi rani kršćani poginuli radi svoje vjere. Zaziva ga se protiv glavobolje, a posebno protiv demonskih napada.
Sveti Cirijak (8. kolovoza)
Sveti Cirijak je još jedan mučenik iz 4.st. Bio je đakon i čak ga je car Dioklecijan favorizirao nakon što je izliječio carevu kćer u Isusovo ime, a nakon toga i carevog prijatelja. Nakon Dioklecijanove smrti, njegov je nasljednik, car Maksimin, povećao progone kršćana i zarobio sveti Cirijaka koji je mučen na rastezaljci i obezglavljen jer je odbio odreći se kršćanstva. Zaštitnik je onih koji pate od očnih bolesti.
Sveti Akacije (22. lipnja)
Mučen u četvrtom stoljeću za vrijeme cara Galerija, Akacije je bio zapovjednik u rimskoj vojsci kada je, prema tradiciji, čuo glas koji mu je rekao „Zazovi pomoć Boga kršćana”. Poslušao je glas i odmah potražio krštenje u kršćanskoj vjeri. Revno se posvetio obraćenju vojnika, ali ga je car uskoro maknuo sa službe, mučio i poslao pred sud na ispitivanje prije kojeg se Akacije odbio odreći svoje vjere. Poslije mnogo mučenja, i nekih čudesnih zacjeljenja, Akaciju je odrubljena glava 311. Svetac je zaštitnik onih koji boluju od glavobolja.
Sveti Eustahije (20. rujna)
Malo je znano o ovom mučeniku iz 2. st. progonjenom pod carem Trajanom. Prema tradiciji, Eustahije je bio general u vojsci. Preobratio se na kršćanstvo nakon vizije križa koji se pojavio između rogova jelena dok je bio u lovu. Preobratio je i svoju obitelj na kršćanstvo. Njegova žena i on su spaljeni živi nakon što su odbili sudjelovati u poganskom obredu. Zaziva ga se u borbi protiv požara.
Sveti Egidije (1. rujna)
Jedan od kasnijih svetih pomoćnika i jedini za kojeg je zasigurno poznato da nije bio mučenik, sveti Egidije je postao redovnik u području Atene, usprkos svojoj plemićkoj krvi. S vremenom se povukao u divljinu kako bi osnovao samostan prema pravilu svetog Benedikta, a bio je poznat po svojoj svetosti i čudima koje je Bog po njemu činio. Neki izvori kažu da je savjetovao Karla Martela, djeda Karla Velikog, da ispovjedi grijeh koji ga je teretio. Egidije je umro mirnom smrću oko 712. godine, a zaštitnik je u borbi protiv bolesti koje uzrokuju otežanu pokretljivost.
Sveta Margareta Antiohijska (17. srpnja)
Sveta Margareta je još jedna mučenica četvrtog stoljeća, progonjena pod carem Dioklecijanom. Isto kao i sveti Vid, preobratila se na kršćanstvo pod utjecajem svoje dojilje. Svog je oca time jako razljutila te se odrekao svoje kćeri. Bila je posvećena djevica. Jednog je dana čuvala stado ovaca kada ju je ugledao neki Rimljanin i tražio je da mu postane ženom ili priležnicom. Kad je ona to odbila, Rimljanin ju je odveo na sud gdje joj je naređeno da se odrekne vjere ili umre. Ona je to odbila te je dobila kaznu da je se spali i skuha živu, a ona je čudesno pošteđena od obojega. Na kraju je obezglavljena. Zaziva se kao zaštitnica trudnica i onih koji pate od bubrežnih bolesti.
Sveta Barbara (4. prosinca)
Iako je malo poznato o ovoj svetici iz trećeg stoljeća, smatra se da je sveta Barbara bila kći bogatog i ljubomornog oca koji je želio Barbaru odvojiti od svijeta. Kada mu je priznala da se obratila na kršćanstvo, odrekao je se i odveo je pred mjesne vlasti koje su naredile da se muči i obezglavi. Prema legendi, vlastiti joj je otac odrubio glavu, zbog čega ga je ubrzo nakon toga udario grom. Sveta se Barbara zaziva protiv požara i olujnih nevremena.
Sveta Katarina Aleksandrijska (25. studenoga)
Mučenica iz četvrtog stoljeća, sveta Katarina je bila kći kraljice Egipta. Obratila se na kršćanstvo poslije vizije u kojoj je vidjela Krista i Blaženu Djevicu Mariju. Kraljica se prije svoje smrti također obratila na kršćanstvo. Kad je car Maksimin počeo progoniti kršćane u Egiptu, sveta Katarina mu se suprotstavila i pokušala mu dokazati da su njegovi bogovi lažni. Nakon rasprave s carevim najboljim učenjacima, od kojih su se mnogi obratili zbog Katarininih argumenata, Katarina je bičevana, zatvorena i naposljetku obezglavljena. Zaštitnica je filozofa i mladih studenata.
Četrnaestero svetih pomoćnika, molite za nas!
