13 razloga zašto ići na misu svake nedjelje
Odlazak u crkvu je dio našega odnosa sa živim Bogom. U nastavku donosimo 13 razloga zašto ići na misu svake nedjelje.
1. Kako bismo ispunili svoju obavezu slušanja Božje zapovijedi da svetkujemo dan Gospodnji.
Ovo može biti motivacijski čimbenik, u nadi da na svetu Misu ne gledamo kao na nešto što smo obavezani činiti. Sveta Misa je prilika koja nam je dana. Bog je Mojsiju zapovjedio da svetkuje subotu, i Crkva naučava da je propuštanje odlaska na svetu Misu nedjeljom (i zapovjednim blagdanom, op. prev.) smrtni grijeh. To mogu biti motivacijski čimbenici, ali oni su potaknuti strahom. Umjesto straha, neka vaš motivacijski čimbenik bude ljubav prema Bogu.
2. Kako bismo pokliknuli Gospodinu u pjesmama koje pjevamo.
Ponekad je glazba u župi tako dobra da to privlači ljude da dođu. Ljudi žele ići na svetu Misu i pjevati pjesme. U drugim župama glazba može biti osrednja. Ne dajte da vas to odvrati od odlaska na svetu Misu. Vaše sudjelovanje u glazbi može samo poboljšati glazbu. Pjevati pjesme jest oblik molitve, i način slavljenja Boga. Pođite u crkvu, i pjevajte hvale Bogu.
3. Kako bismo priznali da smo grješnici i da nam je potrebno Božje milosrđe.
Na samome početku svete Mise pozvani smo priznati svoje grijehe i pripremiti se da proslavimo sveta otajstva. U tih nekoliko trenutaka stanke prije molitve „Ispovijedam se” ili „Gospodine, smiluj se” možemo se prisjetiti stvari iz protekloga tjedna, onda kada nismo zadovoljili Božja očekivanja. Na sreću, može nam se oprostiti, i možemo primiti Božje milosrđe.
4. Kako bismo čuli Riječ Božju i vidjeli kako mi ona progovara u današnjemu svijetu i u svjetlu naših životnih iskustava.
Na svakoj svetoj Misi čujemo tri čitanja – četiri ako brojimo i psalam. Autor poslanice Hebrejima govori nam da je Riječ Božja živa i djelotvorna, i „oštrija je od svakoga dvosjekla mača” (Heb 4,12). Biblijska čitanja Katoličke Crkve imaju tri godišnja ciklusa, koja nam s vremenom postaju poznata. No svakoga puta kada ih čujemo, nalazimo se na drugačijoj točki u svojemu životu, i nešto što nam Sveto pismo kaže ovoga puta može biti mnogo drugačije od onoga prije. Odlazak na svetu Misu omogućava nam da svoje srce otvorimo Božjoj Riječi, i onda ona postaje izvorom molitve i razmatranja, i snaga koja nam daje smjer u našemu životu.
5. Kako bismo bili nadahnuti propovjednikovim riječima, i kako bi nas one vodile.
Ne samo da čujemo Riječ Božju, nego i propovjednik razlama Riječ za nas. Za nadati je se da on povezuje Sveto pismo sa svakodnevnim životom, tako da življenje Riječi Božje postane našom praksom. Nedavno sam u svojim propovijedima zapazio da sam nastojao ljude voditi u njihovoj zagovornoj molitvi. Svakoga tjedna, kada izlazite iz crkve, za nadati je se da ste barem jednu stvar zapamtili i da ćete je provesti u praksu u svojemu životu.
6. Kako bismo odvažno ispovjedili da je Isus došao kao malo dijete, umro i uskrsnuo od mrtvih.
Svake nedjelje ispovijedamo svoju vjeru u riječi Nicejsko-carigradskoga ili Apostolskoga vjerovanja. To je odvažna izjava onoga što vjerujemo, i svakoga puta kada kažemo te riječi, to nas podsjeća na postavke kršćanstva. Biskup Robert Barron često ističe da su ljudi umirali za Vjerovanje koje mi ispovijedamo. Svake nedjelje mi se prisjećamo da je Isus umro za nas i da nam je obećao vječni život.
7. Kako bismo molili za svijet, za Crkvu, i za obitelj i prijatelje koji prolaze kroz teško razdoblje.
U svakoj katoličkoj crkvi postoji tabernakul, svetohranište. Svakoga tjedna mi sjedimo ili klečimo pred Bogom i izlijevamo svoje srce pred Njim. To možemo učiniti prije svete Mise, u molitvi koju možemo izreći nakon ulaska u crkvu i sjedanja u klupu, ali svoje molitve prikazujemo također i za vrijeme molitve vjernika, u kojoj molimo za tolike različite potrebe Crkve, svijeta, i mjesta u kojemu živimo. Što je još bolje, pridružujemo se zajednici vjernika govoreći: „Gospodine, usliši nas!” Kada molimo zajedno, to je veoma snažno!
8. Kako bismo zahvalili Bogu za sve blagoslove koje smo primili, jer je značenje Euharistije – zahvaljivanje.
Toliko je toga u našemu životu na čemu trebamo biti zahvalni. Čak i u teškim vremenima možemo biti puni zahvalnosti. Riječ „euharistija” znači „zahvaljivanje”, pa kada se svakoga tjedna okupljamo radi euharistijske proslave, to je prigoda da pogledamo čime smo blagoslovljeni, i izraziti zahvalnost Bogu Svemogućemu.
9. Kako bismo primili svetu Pričest, omogućavajući Bogu da se nastani u nama.
Mi vjerujemo u stvarnu prisutnost Isusovu u Euharistiji. Jedemo Njegovo Tijelo i pijemo Njegovu Krv. Svakoga puta kada primamo svetu Pričest, blisko smo sjedinjeni s Bogom, jer On postaje dijelom nas. Ići u crkvu svake nedjelje i imati te bliske trenutke s Isusom, razgovarajući s Njim o svemu u svojemu životu, zahvaljujući Mu za dar da ste Ga primili, i za pomoć kroz sljedeći tjedan. Zašto biste propustili takav trenutak? Privilegirani smo i blagoslovljeni.
10. Kako bismo od Boga primili milost koja nam treba kako bismo izdržali sljedeći tjedan.
Bog nam daje mnoge milosti kada molimo i slavimo sakramente. Upravo nas te milosti jačaju kroz cijeli tjedan. Ako ste propustili svetu Misu, jeste li primijetili da cijeloga tjedna nešto kao da nije bilo u redu? Nemojte propuštati te darove koje vam Bog želi dati.
11. Kako bismo sudjelovali u zajedništvu s vjernicima na svetoj Misi, s onima u raju, i s vjernicima na cijelom svijetu.
Proslava Euharistije nije samo crkvena služba ovdje na zemlji. Ovdje se događa nešto više od toga. Naša zemaljska liturgija jest sudjelovanje u nebeskoj liturgiji. Pridružujemo se anđelima i svecima u njihovoj pjesmi hvale (Sanctus, „Svet”).
Sudjelovanje u nebeskoj liturgiji znači da možemo biti blizu svojoj obitelji i prijateljima koji su prije nas otišli u nebesko kraljevstvo. Kao Katolička Crkva, mi znamo i to da se sveta Misa prikazuje po cijelome svijetu, i ujedinjuje nas s vjernicima posvuda. Ići na svetu Misu svakoga tjedna podsjeća nas da smo dio nečega što je mnogo veće od naše lokalne zajednice.
12. Kako bismo znali da nismo sami, i da nas okružuje i podupire zajednica vjere.
Svake se nedjelje ljudi iz vaše zajednice okupe i zajedno mole. A kada se pojave teškoće ili dogode tragedije, ista će se ta zajednica vjere, čiji smo dio, okupiti oko nas. Okružit će nas molitvom. Pomoći će nam na svaki mogući način. Utješit će nas to što znamo da tako možemo prebroditi sve s čime se suočavamo.
13. Kako bismo čuli zapovijed „Idite”, što nas podsjeća da Isus želi da uzmemo ono što smo primili i to podijelimo s drugima, ispunjavajući tako Isusovu zapovijed da učinimo sve ljude njegovim učenicima.
Baš kao što je Isus poslao svoje učenike da idu i sve ljude učine Njegovim učenicima, na kraju svake svete Mise svećenik (ili đakon) šalje nas da idemo, i svojim životom naviještamo Evanđelje i proslavljamo Boga. Mi smo poslani, imamo poslanje. Ono što doživite i primite u Crkvi usmjerava ostatak vašega tjedna, i može se – kada je prikladno – podijeliti s obitelji i prijateljima.
