Znate li koje su bile posljednje riječi svetog Franje Asiškog
Sveti Franjo Asiški rado je dočekao “sestru Smrt” i žarko je žarko želio da se konačno sjedini s Bogom kojega je toliko volio.
Sveti Franjo Asiški vodio je izvanredan život koji je stoljećima osvajao svijet. Živio je kao “sveta luda” za Boga, živeći u potpunom i potpunom siromaštvu.
Umro je kao što je i živio, tražeći da mu skinu odjeću kako bi mogao umrijeti bez ičega, čak ni s ogrtačem na leđima. Prema životopiscu sv. Bonaventuri, sveti Franjo je na samrtnoj postelji poticao svoju braću na vjernost Bogu i njegovoj Crkvi. Potom je slušao kako jedan od fratara recitira Evanđelje po Ivanu.
Psalam 142
Sveti Bonaventura zatim bilježi kako je sveti Franjo recitirao Psalam 142 dok se približavao smrti.
Iz svega glasa vapijem Jahvi,
iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
3 Pred njim svoju izlijevam tužaljku,
tjeskobu svoju pred njim razastirem.
4 Ako duh moj i klone u meni,
ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim
potajnu mi zamku staviše.
5 Obazrem li se nadesno i pogledam:
nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći,
nitko za život moj ne mari.
6 K tebi, Jahve, vapijem;
govorim: ti si mi utočište,
ti si dio moj u zemlji živih.
7 Poslušaj moje vapaje
jer sam veoma nevoljan.
Izbavi me od gonitelja mojih
jer od mene oni su moćniji.
8 Izvedi iz tamnice dušu moju
da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici
zbog dobra što si ga iskazao meni.
Nakon recitiranja ovog psalma, sveti Bonaventura bilježi: “Sva ta otajstva koja su se tada u njemu izvršila, njegova presveta duša oslobođena i zatopljena u bezdan božanske slave, blaženik je usnuo u Gospodinu.” Toma od Celana također bilježi da su njegove posljednje riječi bile: “Dobro došla, sestro moja smrti!”
Oba izvještaja ističu njegovo iščekivanje smrti i njegovu želju da ga Bog odvede do vječnog počivališta.
