Znate li kako je i kada nastao blagdan Tijelova
Ovaj se blagdan još naziva Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se prvi četvrtak nakon nedjelje blagdana Presvetog Trojstva.
Uglavnom se prva ideja za ovaj blagdan veže za 1209. kada je redovnica sv. Julijana iz samostana kod Liegea u Belgiji imala viđenje kojime joj je ukazano na nedostatak blagdana kojim bi se posebno slavila euharistija – sakrament koji je Krist ustanovio na posljednjoj večeri.
Kao mlada redovnica veoma je častila Isusa prisutna u Svetohraništu. Kad joj je bilo tek 17 godina, godine 1209. imala je prvo viđenje mjeseca koji je na rubu imao tamnu mrlju. Više puta je imala takvo viđenje. Mnogo se molila da joj Bog objasni smisao te vizije.
Gospodin joj je rekao da tamni dio mjeseca označuje nedostatak svetkovine u čast Svete Euharistije u crkvenoj godini. Shvatila je tu Isusovu želju da se jednom svetkovinom svečano javno časti Isusova nazočnost u Euharisitiji. Kroz dvadeset godina Sveta Julijana nije nikome povjerila što je posebno doživjela. Kada je 1230.
Sveta Julijana izabrana za poglavaricu samostana Mont Cornillona, po nalogu duhovnog vođe, kod kojeg se ispovjedala, javno očituje svoja viđenja i traži crkvenu oblast da se u crkvenu godinu uvede posebna svetkovina u čast Presvetog Oltarskog Sakramenta. Nije naišla na razumjevanje javnosti pa i samih sestara. Podršku je imala samo kdo svog ispovjednika i liješkog arhiđakona Jakova od Troje. Jedna tročlana komisija ispitala je Juliju o viđenjima. Sveta Julijana je kao poglavarica revnovala za duhovnu obnovu. Nailazila je na otpror redovnica i vanjskih osoba.
Zbog toga je 2. svibnja 1248. dala ostavku na službi poglavarice i započela strogi život takozvane “rekluze”, zatvorene redovnice uz crkvu u mjestu Fosses. Puna sreće živi tamo u svijesti da živi da s druge strane zida, u crkvi u neposrednom susjedstvu je sâm Isus pod prilikama kruha u Svetohraništu. Uz nerazumjevanje i poniženja pod starost su se pridružile razne bolesti. Pred smrt je tako oslabila, da se nije mogla pričestiti. Stoga su joj donijeli na klanjanje Presveti Oltarski Sakramenat. Klanjajući se Isusu u Euharistiji završila je zemaljski život 5. travnja 1258. Sahranjena je u cistercitskoj opatiji Villers.
Biskup Robert de Thourotte uveo je blagdan Tjelova za biskupiju Liége godine 1246., a nakon toga je biskup Hugo od Svetog Karla ( koji je bio u komisiji ispitavnja) uveo čašćenje Tijelova u Zapadnu Njemačku. Kada je liješki arhiđakon Jakov izabran za Papu i uzeo si je ime Urban IV., on je 1264. uveo svetkovinu Tijelova u čitavu Katoličku Crkvu.
Tijelovo je danas kao i u većini zemalja članica EU neradni dan. Obilježava se tijelovskim procesijama koje su za vrijeme Reformacije bile naročito važne jer se time izražavala vjera u stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji a ne samo simboličku, kako to do danas uče protestanti.
