Zašto se više na kraju svete mise ne moli molitva svetom Mihaelu arkanđelu?
Zašto se danas više ne moli molitva svetom Mihaelu arkanđelu na kraju svete mise? Zašto je ovaj zaziv, službeno uspostavljen 1886., nestao?
Pitali smo jednog od najvećih poznavatelja anđela, a posebno arkanđela Mihaela, don Marcella Stanzionea. «20. veljače 1878. – objašnjava don Marcello – na kraju konklave koja je trajala samo 36 sati, kardinal Gioacchino Pecci izabran je za papu i uzeo je ime Lav XIII. (1810.-1903.). Mnogi ljudi, danas stariji, sjećaju se da su, prije liturgijske reforme Drugoga vatikanskog koncila, slavljenik i vjernici na kraju svake mise klečali kako bi izmolili molitvu Gospi i knezu anđela, napisanu od strane pape Leona XIII. Molitva je išla ovako:
Sveti Mihaele arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
božanskom krjepošću i jakošću u pakao strovali.
Amen.
Jedan od tajnika Lava XIII., otac Domenico Penchenino napisao je o podrijetlu ove molitve San Micheleu: «Ujutro 13. listopada 1884. veliki papa Lav XIII. slavio je svetu misu i prisustvovao još jednoj zahvalnici, kao i obično. Odjednom se vidjelo kako energično naginje glavu, a zatim se pozorno zagleda u nešto. Zurio je, ne trepćući, ali s osjećajem straha i čuđenja, mijenjajući boje i crte lica. Nešto čudno događalo se s njim. Napokon, kao da dolazi k sebi, laganim, ali energičnim dodirom ruke, ustaje i ide prema svojim odajama.
Osoblje ga revno prati i zabrinuto mu govore: Sveti Oče, nije li Vam dobro? Trebam nešto? On odgovara: “Ništa, ništa”. Nakon pola sata dao je pozvati tajnika Kongregacije obreda i, dajući mu list papira, naredio mu da ga tiska i pošalje svim ordinarijima svijeta. Što je sadržavalo? Molitva koju izgovaramo na kraju zaziva Knezu nebeskih četa, moleći Boga da Sotonu pošalje natrag u pakao.”
Kardinal Nasalli Rocca, u tom smislu, svjedoči: «Tu je molitvu napisao sam Leon XIII. Fraza “zlodusi koji lutaju svijetom na propast duša” ima povijesno objašnjenje, na koje nam je više puta upućivao njegov privatni tajnik mons. Rinaldo Angeli. Leo je doista imao viziju paklenih duhova koji su se okupili nad Vječnim gradom. I iz tog je iskustva nastala molitva za koju je želio da se moli u cijeloj Crkvi. I ne samo to, već je vlastitom rukom napisao poseban egzorcizam sadržan u Rimskom ritualu. Te egzorcizme preporučio je biskupima i svećenicima da ih često izgovaraju u svojim biskupijama i župama. Recitirao ju je vrlo često tijekom dana».
«Žalosno je primijetiti – kaže don Marcello – da upravo danas, u prvom desetljeću trećeg tisućljeća, u vremenu u kojem je hitnije nego ikad potrebno obratiti se arkanđelu Mihaelu u obrani Crkve od đavolskih neprijatelja unutar ili izvan njega, postoji veliki pad u odanosti svetom Mihaelu. Ova se molitva obvezno molila do 26. rujna 1964. kada je pod pontifikatom Pavla VI. s uputom “Inter oecumenici” br. 48§1 koji je odredio da se “leonske molitve ukidaju”. Tu odluku uopće nije dijelio otac Pio iz Pietrelcine koji ju je nastavio tiho recitirati sve do svoje smrti 1968, piše Aleteia.
Godine 1987. sveti Ivan Pavao II., prilikom posjeta svetištu San Michele Arcangelo, na brdu Gargano, rekao je: «Ta borba protiv đavla, koja ističe lik arkanđela Mihaela, aktualna je i danas. Jer đavao je još živ i radi u svijetu. U toj borbi Arkanđeo Mihael stoji uz Crkvu da je obrani od iskušenja stoljeća, da pomogne vjernicima da se odupru đavlu koji poput ričućeg lava obilazi tražeći koga proždrijeti“. Godine 1994. poljski papa rekao je u vezi s poznatom molitvom svetom Mihaelu: «Čak i ako se danas ova molitva više ne moli na kraju euharistijskog slavlja, pozivam sve da je ne zaborave, nego da je recitiraju kako bi dobili pomoć u borbi protiv sila tame i protiv duha ovoga svijeta.”
Don Marcello otkriva da je «pokojni nadbiskup Gianni Danzi, prelat svetišta u Loretu, učinio obaveznim recitiranje ove molitve na kraju svih svetih misa koje su se slavile u ovom važnom marijanskom svetištu. To znači da bi svaki dijecezanski biskup, ako bi to htio dekretom, mogao učiniti isto za područje svoje partikularne Crkve.
No, sve je više svećenika koji je nakon mise izgovaraju ili sami u sakristiji ili sa svojim vjernicima na kraju mise”. A papa Franjo… Naposljetku, papa Franjo vratio je u euharistijski kanon citat svetog Josipa, zaručnika Marijina, koji je zajedno sa svetim Mihaelom zaštitnik svete Katoličke Crkve. «Bergoglio je kao isusovac u Argentini bio rektor koledža San Miguel i stoga se pretpostavlja da je i on odan arkanđelu Mihaelu.
