Zašto oni koji odbacuju blagoslov istospolnih veza bivaju oštro osuđeni i proglašeni ‘mrziteljima’?
Zašto oni koji odbacuju blagoslov istospolnih veza bivaju oštro osuđeni i proglašeni ‘mrziteljima’?
„Nužno je čuvati polog vjere“, izjavio je kardinal Robert McElroy u nedavnom obraćanju Nadbiskupijskom kongresu Los Angelesa za vjersko obrazovanje. Ali je zatim postavio sljedeća pitanja:
„Ograničava li doktrinarna tradicija i povijest Crkve njezinu sposobnost da pročisti svoj nauk kada je suočena sa svijetom u kojem se život razvija na kritične načine? Postaje li jasna ograničenost ili manjkavost prethodnih deklaracija po pitanju razumijevanja ljudske naravi i moralne stvarnosti?“.
On, dakle, tvrdi da je polog vjere – Božanska objava – loše djelatan ‘u nekim pitanjima’ od ‘prethodnih doktrinarnih deklaracije Crkve koje su bile uvjetovane povješću. (Ovdje se ne spominje uloga Duha Svetoga u zaštiti Crkve od pogrješaka u nauku). Ova tradicija i povijest proizveli su nezadovoljavajući rezultat: Crkva je ‘ograničena’ u svojoj sposobnosti pročišćenja katoličkog nauka u svijetu koji se razvija.
Rječnik kardinala pokazuje želju za promjenom. Tvrdi da „postaje jasno“ (kome?) kako su antropološki i moralni temelji katoličke doktrine „o nekim pitanjima“ bili „zapravo ograničeni ili manjkavi“.
Kojim pitanjima? Prvenstveno misli na homoseksualnost; a zatim na razvedene i ponovno vjenčane. Kardinal McElroy uzima zdravo za gotovo postojanje onoga što naziva „isključivanjem rastavljenih i ponovno vjenčanih i LGBT+ katolika“ u Crkvi. Više puta hvalio je sinodsko izvješće iz 2023., koje „prepoznaje i snažno osuđuje strukture u društvu i Crkvi koje neprestano isključuju drugačije“. Sinteza svega toga je da se „osuđuju sve te prepreke kao grješne“.
Dakle, sve se svodi na upornu ‘mržnju’. Kardinal McElroy zadovoljan je što Sinteza „osuđuje sva ta zla uz ponizno priznanje postojanje istih u životu Crkve. Time se odbacivalo Isusa Krista“.
Kako kardinal McElroy opravdava ovu strogu presudu? On koristi falacijski ‘argument’: Oni koji odbijaju blagoslov istospolnih parova najvjerojatnije djeluju zlonamjerno jer troše malo energije osuđujući blagoslove preljubničkih zajednica:
„Sasvim je legitimno da klerik odbije izvršiti blagoslove navedene u Fiducia supplicans jer vjeruje da bi to potkopalo snagu braka. No posebno je uznemirujuće što se protivljenje Deklaraciji u našoj vlastitoj zemlji usredotočuje velikom većinom na blagoslov onih koji su u istospolnim vezama, a ne na muškarce i žene koji su u nedopuštenim heteroseksualnim vezama. Ako je razlog za protivljenje takvim blagoslovima doista to što će ova praksa zamagliti i potkopati predanost braku, onda bi se protivljenje, kako netko misli, trebalo barem jednako usredotočiti na blagoslove onih koji su u nedopuštenim heteroseksualnim vezama“.
Kardinal McElroy očito vjeruje da kritičari blagoslova istospolnih parova mogu opovrgnuti optužbu o mržnji prema homoseksualcima samo ako jednako tako kritiziraju blagoslov preljubničkih veza. U nedostatku toga, smatra kardinal, ne djeluju iz ljubavi prema nauku Crkve, već radije iz ljutnje i zle namjere.
Ova stigmatizirajuća karakterizacija navodno nemilosrdnih motiva ‘ogromne’ većine protivnika Deklaracije je taktika za završetak rasprave. Kardinal McElroy očito nije obratio pozornost na ono što ‘mrzitelji’ govore. Ne treba se baviti iskrenom obranom katoličke doktrine i prakse; to jednostavno treba odbaciti kao dimnu zavjesu koja skriva ‘mržnju’.
U svakom slučaju, pod pretpostavkom da kritičari Deklaracije zapravo nisu bili mrzitelji, zašto bi kardinal McElroy osjećao potrebu ući s njima u raspravu o „prethodnim deklaracijama doktrine“ za koje smatra da se temelje na „ograničenosti ili manjkavosti“ u razumijevanju ljudske naravi i moralne stvarnosti?
Kardinal McElroy uopće ne primjećuje postojanje desetljećima duge, neumorne kampanje uvjeravanja Crkve u blagoslov istospolnih parova. S druge strane, nije primijećena nijedna slična kampanja za blagoslov heteroseksualnih parova za koje se govori da „nisu valjano vjenčani (crkveno)“. Možda je o. James Martin morao pozvati novinara i „fotografa New York Timesa“ za svjedoke tijekom blagoslova istospolnog para, jer bi mogao biti stigmatiziran kao netko tko se pretežno usredotočuje na blagoslov onih u istospolnim vezama?
Je li čin mržnje smatrati da odnos utemeljen na sudjelovanju u intrinzično nemoralnim činima ne može dobiti svećenički blagoslov? Je li katolički moralni nauk, koji sodomiju kategorizira kao čin teške moralne pokvarenosti, izraz neprijateljstva prema onima koji se upuštaju u takve grijehe? Nije li prije čin milosrđa poučiti dvoje ljudi koji sudjeluju u sodomiji da Bog ne odobrava njihovo ponašanje te se stoga ne može niti blagosloviti njihov odnos?
Kardinal McElroy proglašava „rigoroznu obvezu svake lokalne crkve da zaštiti LGBT+ osoba, napose njihovo dostojanstvo“ i „obvezu Crkve u svakoj zemlji da ponudi istinsku pratnju LGBT+ muškarcima i ženama u njihovoj vjeri“.
Jednako dostojanstvo, zaštita i pratnja svih osoba su ciljevi Crkve. Ali ti se ciljevi ne mogu ostvariti kada oni koji odbacuju blagoslov istospolnih veza bivaju oštro osuđeni i proglašeni ‘mrziteljima’. Oni koji odbijaju prihvatiti ideju da se Crkva mora drugačije razvijati od prethodnih doktrinarnih dokumenata nisu mrzitelji, već vjerni učenici Krista Učitelja.
