Zašto je Benedikt XVI. uvijek stavljao raspelo na oltar?
Dok Rimski obred Katoličke crkve zahtijeva da se raspelo postavi ili na oltar ili blizu njega, ne postoji poseban zahtjev za točnim mjestom na koje treba biti postavljeno. Moglo bi biti postavljeno na zid, biti procesijski križ ili jednostavno mali križ postavljen ravno na oltar.
Međutim, papa Benedikt XVI. bio je snažan zagovornik postavljanja velikog, vidljivog raspela na oltar. Tu tradiciju nastavio je i papa Franjo, po uzoru na svog prethodnika. Benedikt XVI. objasnio je svoje razmišljanje u svojoj knjizi “Duh liturgije”, koju Vatikan citira na svojoj internetskoj stranici. On najprije objašnjava tvrdnju da bi raspelo na oltaru “spriječilo” kongregaciji pogled na svećenika, piše Aleteia.
„Nije potrebno u molitvi, i više od toga, nije ni prikladno međusobno se gledati; mnogo manje kod primanja pričesti. […] U pretjeranoj i pogrešno shvaćenoj provedbi ‘slavljenja prema narodu,’ zapravo su križevi u središtu oltara uklonjeni kao opća norma – čak i u bazilici svetog Petra u Rimu – kako ne bi zapriječiti pogled između slavljenika i ljudi.”
Sa stajališta Benedikta XVI., raspelo nije “prepreka”, nego “poziv” da zajedno gledamo u Gospodina. “Međutim, križ na oltaru nije prepreka za vid, nego zajednička referentna točka. To je ‘ikonostas’ koji ostaje otvoren, koji ne priječi biti uzajamno zajedništvo, ali je posrednik i još uvijek svima označava sliku koja sažima i ujedinjuje naš pogled. Usuđujem se iznijeti tezu da križ na oltaru nije zapreka, nego preduvjet za slavlje ‘versus populum’.
Time bi također bila razjašnjena razlika između liturgije riječi i euharistijske molitve. Dok se prvi odnosi na naviještanje, a time i na neposredni uzajamni odnos, drugi se odnosi na zajedničko klanjanje u kojemu svi ostajemo pod pozivom: ‘Conversi ad Dominum’ — obratimo se Gospodinu; obratimo se Gospodinu!”
Komentirajući tendenciju nekih da odmaknu raspelo, Benedikt XVI. prilično je jasno objasnio svoje osjećaje. “Pomicanje oltarnog križa u stranu kako bi se omogućio nesmetan pogled na svećenika nešto je što smatram jednim od doista apsurdnih fenomena zadnjih desetljeća.
Smeta li križ tijekom mise? Zar je svećenik važniji od našeg Gospodina?“ Liturgija euharistije pruža priliku i svećeniku i zajednici da se „obrate prema Gospodinu“, oboje s ljubavlju gledajući na Isusa Krista, čija je smrt uprisutnjena kroz riječi svećenika.
