Svetac po čijem se zagovoru u jednoj godini dogodilo 435 čudesnih izlječenja, otkriva tajnu ozdravljenja
U samo jednoj godini prijavljeno je 435 čudesnih izlječenja po zagovoru ovog svetog Andrije Besettea
Sveti Andrija Bessette, kanadski svetac poznat je svijetu zbog tisuća čudesnih izlječenja. Vrlo velik broj tih čudesnih izlječenja je dokumentiran.
Zanimljivo je da su tisuće izlječenja koje ga prate za njega uvijek bila izlječenja po zagovoru svetog Josipa. No, priče iz njegova života jasno nam daju odgovor zašto se ne uslišava svima molitva koju traže, a posebno molitva za čudo.
U samo jednoj godini u životu Andrije Bassette prijavljeno je 435 čudesnih izlječenja, koji je vjerojatno puno veći u stvarnosti. Međutim, nisu svi koji su susreli Andriju doživjeli izlječenja, a on objašnjava i zašto.
Nedostatak vjere
Kako je njegova slava rasla, Andrija putovao je izvan rodne Kanade i tijekom putovanja u New York posjetio je ženu u bolnici koja je imala flebitis, to neugledno stanje u kojem je vena upaljena. Dama je sjedila u svom krevetu i bila je potpuno ravnodušna prema prisutnosti brata Andreja. Nije imala vjere u Gospodina da joj udijeli čudesno ozdravljenje, ali da je imala vjere, bila bi potpuno izliječena. Kad je brat Andre išao kraj njezina krevete, nije uspio surađivati s njom u molitvi za njezino ozdravljenje. Nakon što je otišao, Andrija se požalio: “Bojim se da trošim vrijeme na takve posjete. Mora postojati vjera na strani čovjeka koji treba izlječenje, kao i na mojoj.”
Poznato je naime da je u nekoliko navrata Andrija pomalo ljutito uskliknuo o dušama kojima je nedostajala vjera, a opet su zahtijevali da ih izliječi; Oni govore: “Izliječi me, izliječi me”. Žale se kad je izlječenje polovično. Čini mi se da ne razumiju kad im kažem da ih ne čuje jer nemaju povjerenja u Boga. Oni zapovijedaju meni da ih izliječim kao da sam liječnik. Kažem takvim ljudima: “Ako ti Bog nešto duguje, idi i pitaj ga za to.”
To pokazuje da vjera osobe koja traži čudo nije suvišna; čak i ako netko priđe tako herojski kao što su Andriji i zamole ga za izlječenje, neće biti uslišani ako nema vjere u Boga. To stavlja dušu u poziciju da prvo prije svega od Boga moli i traži – dar vjere.
Zato, prije nego tražimo od Boga velike stvari i čudesa, molimo za dar vjere da mognemo vjerovati ono što želimo od Gospodina.
Drugi razlog neuslišanja je kad to baš i nije volja Božja …
U mnogim drugim prilikama nije nedostajalo vjere kod osoba, već jednostavno nije bilo volje Božje. Kad ga je svećenik koji je živio s bratom Andrijom pritiskao da kaže zašto neke duše nisu dobile izlječenje, Andrija je objasnio: “To je po volji Božjoj. Kad to nije dobro za njihovo spasenje, dobri Bog mi daje da vidim da to nije Njegova volja. Ne želim ići protiv njega. “
Loše namjere
Mlada žena uvukla se u samostan kongregacije Svetog Križa. U duši je nosila sebičnu želju. Ona i njezina 4 brata i sestre ostali su siročad, njezin najstariji brat bio im je skrbnik. Ali njezin je brat želio vlastitu obitelj i odlučio se oženiti. Njegova je sestra, međutim, bila ogorčena, pa je rekla ocu Dionu o svom nezadovoljstvu što će biti kad se njezin brat oženi. Otac Dion uputio se prema bratu Andreju. Kad je bila oči u oči s bratom Andrejom, nije mu rekla ništa o naravi svojih namjera, već je samo zamolila da se moli.
“Ali za što?” raspitivao se kod nje.
“Samo za moje molitve.”
“Ali vaše namjere nisu dobre. Vaš brat ne treba zbog vas izgubiti cijelu budućnost. Sasvim je u redu da se oženi ako to želi”, rekao joj je Andrej, a zatim je joj rekao kakva bi trebala biti njezina molitva: “Bolje moli nešto za sebe – traži dobru savjest. Molit ću s tobom za to.”
Vrijedno je naglasiti da nitko u ni jednom trenutku nije rekao bratu Andriji za djevojčinu situaciju, ali on je bio mistično prosvijetljen u pogledu njezinog životnog stanja i njezine namjere.
