NA BLAGDAN SVIH SVETIH Vizije raja koje je mističarka Anna Katharina Emmerich imala na današnji blagdan
Blaženica i mističarka Anna Katharina Emmerich (1774. – 1824.) osim vizije Isusove muke i smrti imala je vizije Raja koje je doživjela na svetkovinu Svih svetih 1819. i 1820. godine.
“Sa svojim Vodičem bila sam na velikom putovanju. Nije moguće izreći kakva je to šetnja. Pri tome ne mislim na sebe, tko sam i kako mi je bilo. Prolazila sam kroz mjesta i promatrala bih ih zadovoljna.
Nekada što i zapitah i primih odgovor, a nekada ga ne primih, a opet bijah zadovoljna. Prođosmo preko mjesta mučenika (Rima), preko mora (Sredozemnog), preko pustinje do mjesta gdje je bila Kuća svete Ane i Blažene Djevice Marije, tu se uspeh sa Zemlje.
Vidjeh nebrojene povorke Svetaca u beskrajnoj raznolikosti. A ipak sve bijaše sjedinjeno u dubini duše i osjećaja. Sve živi i pokreće se u životu radosti te se svi prožimaju i ogledaju međusobno. Prostor bijaše kao beskrajna kupola puna prijestolja, vrtova, palača, lukova, cvjetnjaka, drveća, a sve bijaše povezano sa stazama i putevima koji blistaju kao zlato i dragulji.
Iznad, u sredini, bilo je u beskrajnom sjaju Prijestolje Božanstva. Sveci bijahu poredani prema svojim duhovnim vezama. Svi redovnici bijahu zajedno prema svojim redovima, te bijahu nadalje prema svojim osobnim
zaslugama postavljeni više ili niže. Koji su dali zajednički svjedočanstvo mučeništva nalaze se poredani jedni uz druge prema stupnju svoje pobjede. Staleži koji na Zemlji nisu imali duhovnu posvetu poredani su prema svojim duhovnim zalaganjima. Iz svih staleža bijahu poredani prema
svetačkom nastojanju, tvoreći tako nebeski sklad.
Sveci bijahu raspoređeni po savršenom redu u vrtove i stanove. Vrtovi bijahu neizrecivo blistavi i mili. Vidjeh drveća s malim žutim blistavim
plodovima. Oni koji bijahu u zajedništvu sličnom svetom zauzetošću imaju kao odjeću istu slavu, inače se razlikuju po posebnim pobjedničkim znakovima. Oni nose krunu i vijence, a u rukama grane, pomiješani su iz sviju staleža i krajeva…
Vidjeh kako dvadeset četvero starijih ljudi sjede na dragocjenim sjedalima oko Prijestolja, neki imaju u rukama harfe a drugi kadionice te pjevaju hvale i kade. Tada vidjeh neku Pojavu na Prijestolju kako silazi s Visina, kao Starac s trostrukom krunom te široko rastvorenim plaštem. Na Njegovu čelu trokutasti izvor Svjetla pa se, slično ogledalu, odražavalo na svemu uokolo.
Nešto niže od Njegovih prsiju vidjeh neopisivo svijetlo raspeta Mladića od čijih Rana, koje su znak njegove slave, zrače u bojama duge svijetli traci. Ti traci svjetla obuhvaćaju sve Svece s velikim krugom, pa različita slava
Svetih ima udio u tom izljevu svjetla te se svjetlo odražava neizrecivo u skladu i slobodi. Vidjeh nadalje između Križa i Oka na Očevu čelu Duha Svetoga u obliku leteće pojave. Vidjeh kako traci svjetla s Oka i Križa silaze prema toj Pojavi. Ispod Križa, nešto niže, vidjeh Presvetu Djevicu s
mnoštvom djevica uokolo nje. Vidjeh u tom krugu pape, apostole, djevice u polovini visine Križa… Sve bijaše bogatije i veće nego zvjezdano nebo, ali posve bistro i jasno, no ipak to ja nisam u stanju opisati.” (1. studenoga 1820.)
