Vidjelica Marija objašnjava zašto Gospina ukazanja traju ovoliko dugo: Dok ukazanja traju, sigurni smo…
Marija Pavlović-Lunetti i danas ima svakodnevna ukazanja. Od 1. ožujka 1984. Kraljica Mira je Mariji davala poruke svakoga četvrtka za župu i svijet, a od siječnja 1987. poruke upućuje svakoga 25. u mjesecu. Donosimo intervju koji je Marija uoči 26. obljetnice dala za slušatelje Radiopostaje “Mir” Međugorje.
Marija, kako je biti osoba koja svijetu prenosi Gospine poruke?
To je zasigurno velika radost, ali u isto vrijeme i velika poniznost da možeš biti u Gospinoj službi. Taj mi je dar svaki dan znak da sam kap u moru preko kojeg Bog i Gospa djeluju. U srcu uvijek osjećam veliku potrebu da svjedočim, da svjedočim još više, da se ne umorim. Osjećam veliku potrebu svaki dan biti poticaj onima koji su se odlučili za svetost, kazala je Marija.
Jeste li ikada pitali Gospu zašto je izabrala upravo Vas i ovo mjesto?
U početku smo, svi vidioci, to pitanje Gospi uputili barem tisuću puta. I sami smo se pitali zašto mi, zašto ne netko drugi. To mi se pitanje i danas javi kad razmišljam o tome kako nisam dostojna, nisam zaslužila ovaj veliki dar, ovu milost koju mi je Gospa dala. S druge strane, svakodnevno zahvaljujem dragom Bogu i Gospi što su me izabrali da mogu biti svjedok Gospine ljubavi i njezine prisutnosti na zemlji toliko vremena.
Prošlo je 26 godina od prvoga Gospinog ukazanja u Podbrdu, u župi Međugorje. Kako danas, nakon toliko vremena, gledate na te prve dane, kakav je bio Vaš prvi susret s Gospom i što ste tada osjećali?
Sigurno da se, slikovito rečeno, prva ljubav, prvi dani nikada ne mogu zaboraviti. No svaki dan, svaki susret s Gospom je poseban. To je nešto najsnažnije što se u mom danu može dogoditi. Ali oni prvi susreti s Gospom još su i danas u živom sjećanju, kao da se sada događaju. Bio je to šok, iznenađenje, strah, osjećaji su bili pomiješani – ljubav, radost, izabranje…
Kako izgleda jedan Vaš susret s Gospom i kako se pripremate za nj?
Za susret s Kraljicom Mira pripremam se u prvom redu molitvom, ona je jako važna. Molitva nas otvara ne samo u susretu s ljudima, nego i u susretu s Bogom.
Kako Gospa izgleda, možete li nam opisati njezinu ljepotu?
Teško je Gospinu ljepotu opisati zemaljskim jezikom. Primjerice, svaki put kad trebam kupiti Gospin kip ili sliku, prođem cijelo Međugorje i na kraju kupim prvo što mi dođe pod ruku. Jednostavno, ne mogu naći nešto u kipu ili slici što bi bilo slično Gospi. Ali na kraju moram gledati očima ljudi koji ne vide Gospu. Njezin osmijeh, mir i ljepota su neopisivi. Toliko sam se puta trudila vjerno riječima prenijeti Gospin izgled, ali uvijek shvatim da je to nemoguće.
Kako izgleda Vaš susret s Gospom na obljetnicu, je li po nečemu drugačiji od ostalih?
Drugačiji je utoliko što je on zahvala Bogu za sve što nam On daje. No, svaki susret s Gospom je milost i toga trebamo biti svjesni i to živjeti.
Što Bog po Mariji traži od čovjeka, zašto ukazanja traju ovoliko dugo?
Ja bih rekla: Dok smo s Gospom, sigurni smo. Gospina ukazanja su uvijek poziv na obraćenje. Gospa se daje na tisuću načina. Njezina prisutnost ovdje velika je milost. Gospa nam daje priliku da budemo bolji. Nama vidiocima pokazala je raj, pakao i čistilište te nam rekla da nas želi sa sobom povesti u raj, ne samo nas vidioce nego sve one koji su došli u kontakt s Međugorjem.
Sjećam se kad smo postavili Gospi pitanje koliko će još dugo biti s nama, ona nas je upitala: Jeste li se umorili? Zapravo je željela reći da ona nije umorna, da je tu i da od nas traži više. Želi da se ne umorimo niti od molitve, niti od posta, niti od naših križeva… Gospa nas poziva da ovdje, na zemlji, počnemo živjeti raj. Ona to želi svih minulih godina otkako se ukazuje.
Gospa nam svakoga 25. upućuje poruku. Što je srž njezinih poruka?
U prvom redu to je poziv na svetost. Gospa nas neprestano poziva na svetost, a izvor svetosti je ljubav. Bez Gospine ljubavi i njezinog poticaja smo ništa. Svaki od nas mora shvatiti i prihvatiti ideju da je Gospin poticaj ljubav. Njezine poruke su jasne. Riječ je ta koja daje poruku, ali duh, izgled, osmijeh – to je ono što daje snagu, no to je nemoguće prenijeti.
Više puta sam plakala osjećajući se slabom i nemoćnom u prenošenju jačine i snage Gospine riječi. Uvijek nastojim taj dan kad Gospa daje poruku za svijet moliti i postiti – kako bih se bolje pripremila za susret s Gospom.
Svakodnevno, u Italiji gdje živite s obitelji, ali i drugdje, svjedočite hodočasnicima. Istaknite neka svoja iskustva iz susreta s međugorskim hodočasnicima?
Plodovi Međugorja uistinu su veliki. Rodio se veliki broj molitvenih pokreta i zajednica, ljudi su doživjeli obraćenja, promjene u obitelji. Bila sam, primjerice, pozvana u jednu talijansku župu u kojoj sam doživjela tako lijep doček da sam župniku morala kazati kako odavno nisam doživjela takav prijam. Cijela župna zajednica je bila angažirana, sve je bilo besprijekorno organizirano, a na vratima crkve je pisalo: Marija, dobro došla. No, kasnije mi je župnik objasnio kako je taj natpis značio Dobro došla, Gospe, a plod susreta s tom župnom zajednicom je 24-satno klanjanje.
Imate supruga i četvero djece, kako živjeti svetost i Gospine poruke u obitelji?
To je najteže. Mislim da je u obitelji važna poniznost i međusobno poštovanje. Kad pogriješimo, važno je reći oprosti. Potrebno je razumijevanje, samo tako ćemo postići sklad i mir. Gospa nam često govori upravo o tome.
Vaša je molitvena nakana moliti za osobe koje su svoj život posvetile Bogu te za duše u čistilištu?
Točno. Osjećam veliku potrebu moliti za duše u čistilištu, za one koji nisu ostvarili ono što znači biti s Bogom u vječnosti. Iako smo navezani za svakodnevne zemaljske i materijalne stvari, Gospa nam govori kako moramo biti svjesni da je naš život prolazan, da idemo prema vječnosti. Ona nam poručuje kako želi da budemo radosni na zemlji, ali i u nebu. To znači otkriti Boga i staviti ga na prvo mjesto, kazala je Marija.
Već dvadeset šest godine svjedočite o Gospinim ukazanjima, prenosite njezine poruke. Stalno se od Vas traži da govorite o svojim iskustvima. Umorite li se od tolikih susreta?
Ni ja niti itko od vidjelaca se ne umorimo, premda se može očekivati da toliki susreti i svjedočenja umore. Kad se ima iskustvo susreta s Gospom, kad se doživljava njezina ljubav, u njezinoj se službi ne može umoriti.
Kako danas vidite ovu župu?
Premda veći dio godine živim u Italiji, Međugorje osjećam kao svoj dom, i jest mi dom. Uvijek kažem, u redu je graditi i raditi, ali nije u redu ne moliti, nije u redu sve ono što nas ne veže s Bogom, što nas odvlači od Boga. Uvijek se vraćam na poniznost, trebamo biti zahvalni za sve milosti koje nam Bog po Mariji daje ovdje u Međugorju. Trebamo biti svjesni da smo svi na putu svetosti koju Gospa preko ovoga mjesta želi ostvariti u svakom od nas. Stoga se odlučimo za život s Bogom, zaključila je Marija Pavlović Lunetti.
