Vidjelica Marija: Mediji rade protiv Boga, protiv Crkve a na ovaj način se Sotona oslobađa svojih lanaca. Budite oprezni!
Marija Pavlović Lunetti dale je intervju talijanskom svećeniku, zaljubljeniku u Gospina ukazanja u župi Međugorje, ocu Liviju povodom Gospine poruke od 25. siječnja 2019
O. Livio: Da. Zapravo, već u Gospinim porukama Mirjani u studenom, prosincu i također u siječnju rekla je da njezina djeca više nemaju vjere. Imam dojam da je to vrijeme kada se Sotona oslobađa svojih lanaca i dolazi do opće pobune, širenja duha zla. To je vrlo teško vrijeme.
Marija: Da, jer danas postoji velika zbrka. Danas sam čula svjedočenje svećenika s Novog Zelanda koji je došao u Međugorje. Rekao je da u njegovoj zemlji više nema vjere, da su ljudi jako zbunjeni, mladi ljudi vjeruju da Bog ne postoji, ne žele imati nikakvu referencu, jer su ponekad imali neko iskustvo patnje ili nasilja i na stotine mladih ima takva iskustva.
Ali i da se jedan od sto preobrati i to je velik uspjeh jer trebamo se moliti za njihovo obraćenje. Mnogo puta se negativnosti ističu, a danas najviše preko medija, okreću svijet protiv Boga, protiv Crkve, protiv sakramenata. Zbog toga, Gospa nas poziva i vraća molitvi, obraćenju i osobnom susretu s Bogom.
O. Livio: Marija, čini se da je ova poruka poziv na duhovne vježbe: šutnju, molitvu i obraćenje. Marija: Da, dok se približavamo korizmi, topla srca, Gospa nas poziva, ne samo na obraćenje, već i na vrijeme tišine, vrijeme molitve u toplini naših srca. O. Livio: Danas, Marija, 25. siječnja, slavi se blagdan obraćenja sv. Pavla. Čini se da u tom pogledu postoji i vrlo važna poveznica. Marija: Da, Gospa nam kaže: “Danas vas kao majka pozivam na obraćenje”.
Gospa nas je svakog 2. u mjesecu pozivala k sebi i svome sinu, ali mislim da nas je u porukama nerjetko svakog 25. kao majka poziva na obraćenje. Mislim da se možda svijet udaljava od Nje kao od naše Majke, a Ona nas majčinskim autoritetom, želi reći: „Obratite se“. O. Livio: Marija, misliš li da je Djevica odabirući 25. u mjesecu za davanje poruke svijetu mislila o tim stvarima? Npr. 25. siječnja, blagdan obraćenja svetog Pavla; 25. ožujka, Blagovijest; 25. prosinca, Božić.. itd. Marija: I 25. lipnja, na godišnjicu ukazanja.
O. Livio: Mislite li da je iz tog razloga odabrala 25.? Marija: Ne, ne znam. Za nas je svako Gospino ukazanje 25. u mjesecu poseban trenutak, važan trenutak a koje je naša crkvena zajednica odabrala kao blagdane. Gospa uvijek daje veliku važnost tim datumima, iz tog razloga također mislim da to nije slučajnost. Također vjerujem da ovaj poziv koji nam Gospa upućuje svakog 25. u mjesecu nije ravnodušan, već nešto vrlo konkretno.
Uvijek kažemo da se Gospa nikad ne umara pozivati nas na obraćenje, pomagati nam, govoriti nam da nas čeka Raj i da se moramo približavati njezinom sinu Isusu Kristu. O. Livio: Marija, misliš li da li smo svojim kaotičnim životom uspjeli pronaći ovu tišinu sada? Za mene može biti lakše jer živim sam, ali za one koji žive kao obitelj, kako pronaći tu potrebnu tišinu?
Marija: Sjećam se da nas je od početka ukazanja Djevice, preko naše molitvene skupine u župi, često tražila da se molimo na brdu u tišini. Mnogo su me puta tražili da Gospi predam napisana pisma od vjernika. Sjećam se da su ti trenuci bili bogatstvo za naš život i vjerujem da dok ne ostanemo u tišini s Bogom, nećemo imati Božje iskustvo.
Iz tog razloga duboko vjerujem da nam Gospa želi pomoći da prihvatimo ovaj susret s Bogom. Danas mnogi ljudi kažu da nemaju iskustva s Bogom, kažu da ne vjeruju. Ali to se događa jer mu nisu dali vremena, nisu bili s njim. Gospa kaže da ne znate jeste li s njom, dakle, ne poznajete Boga ako niste s njim u molitvi.
Marija: U tišini se čuje Božji glas
Otac Livio: Čuje li se u tišini Njegov glas? Marija: Da, u tišini se čuje Božji glas. Zbog toga nas Gospa i dalje poziva na obraćenje. O. Livio: Također u tišini možemo dati svoje da, jer, ako to nedostaje, obraćenje nikada ne započinje. Marija: Da, Gospa nas poziva, ne samo da se molimo, već da šutimo, na toplinu našega srca da to sjeme,da ta mala biljka vjere može rasti.
O. Livio: Već je u drugim prilikama, najčešće zimi, Gospa govorila o žitu koje je u jesen i ostaje pod snijegom, a zatim se pojavljuje u proljeće. Na taj način i mi toplinom srca možemo učiniti da se pojavi zrno nade i vjere.Marija: Da, jer vjerujem da Gospa već razmišlja o ovom velikom drvetu koje raste s iskustvom molitve. Ovo drvo u kojem nema samo lišća ili plodova, već stablo u kojem se mogu sakriti, gnijezditi i živjeti ptice.
Ne radi se samo o sjemenu, već i o čitavom našem duhovnom životu koji može postati veliko drvo ako to dopustimo Bogu i Djevici svojim velikim DA. O. Livio: Istina je, kao što kaže Gospa, da ako počnemo moliti, sve više osjećamo potrebu za molitvom. Marija: Točno. Prije nekog vremena govorilo se da se hraneći naučimo jesti, pa, moleći se, naučite moliti.
Na početku, to može biti teško, ali ovdje u Međugorju vidimo da mnogi ljudi kažu da nisu dovoljno molili i bili bliski Bogu a sad osjećaju potrebu za povratkom, a kad se vrate svojim domovima iz Međugorja, imaju više želje za molitvom. Ovo je vrlo lijepi plod Međugorja jer dovodi do neprestane, neprestane molitve. O. Livio: Da, treba uzimati dah duše. Recimo da nakon početnog umora jedite radost, radost molitve.
Marija: Da, jer s iskustvom osobne molitve dolazi do susreta s Bogom. Znate, dok drugi propovijedaju, oni govore, kažu, svjedoče, ali kad imate iskustvo molitve, obraćenja, nitko vam to ne može oduzeti, to vama pripada. Sjećam se da smo prve godine puno molili, osjećali smo se odabranima, osjećali smo se kao djeca koja su previše primila.
Ponekad smo cijelu noć na brdu ukazanja molili. Ta su iskustva za nas i dan danas živa jer je to iskustvo susreta s Bogom, ne samo s Djevicom, već i s osobnim Božjim susretom. To je ono što nam je Gospa govorila danas poslijepodne, da doživimo ovo osobno iskustvo, da bi smo bili bliži Bogu. O. Livio: Istina je, svatko od nas to može doživjeti iznutra.
Marija: Gospa nam govori da kada živimo ovo iskustvo, s odgovornošću, redom i ljubavlju, to moramo i svjedočiti. O. Livio: Marija, jako me se dojmila dio Gospine rečenice koja kaže: „vaš će život postati uredan i odgovoran“. To znači da je naš život neuredan i neodgovoran. Dok sam čekao tvoj poziv, razmišljao sam o tim riječima i sigurno, u našem životu mora postojati hijerarhija vrijednosti.
Odnosno, Bog na prvom mjestu, sve duhovne stvari idu prvo, poput duše, a zatim sve materijalne stvari. Marija: Upravo tako. Djevica od nas traži da se predamo Bogu jer bez njega nema ništa osim zbrke. P. Livio: Da, također riječ “odgovoran” može značiti da je svatko odgovoran za svoj život, da nitko drugi ne može biti odgovoran za vas. Ti ćeš odgovarati pred Bogom, a ne netko drugi.
Marija: Točno. Danas slavimo blagdan sv. Pavla, vidimo ga u njegovom životu. Nakon obraćenja osjećao je odgovornost svjedočenja propovijedanja i ljubavi. O. Livio: Postoji još jedna Gospina rečenica: “Shvatit ćete, djeco moja, da ste prolazni ovdje na Zemlji.” To će reći, kad se molitva susretne s Bogom, pronađe se vječnost i shvatimo da je život ovdje na Zemlji ništa drugo nego samo treptaj oka.
Život se događa vrlo brzo, ali svjesni smo da ne završava ovdje na zemlji, kako mnogi misle. Marija: Točno. Iz tog je razloga je Gospa odvela Jakova i Vicku da vide Raj, Čistilište i Pakao. Djevica je željela da vide da život ne završava ovdje na zemlji, već u Raju, ali mi ga moramo zaslužiti. Ona nas traži da u svom životu zavedemo red, slijedimo Božje zapovijedi, da je tijek ovog života blizak Bogu u ljubavi, u predanju, u svjedočenju, u iskustvu susreta s Bogom.
O. Livio: Da, da biste svjedočili, prvo se morate povezati sa Bogom, jer bez tog sastanka riječi su samo razgovor. To se odnosi i na svećenike jer, ako se Bog ne nalazi u molitvi, naše riječi ne mogu nikoga uvjeriti. Marija: Duboko vjerujem da imamo potrebu za tim susretom s Bogom i On nam se daje ako mu dajemo svoje DA. Gospa od nas traži da uspostavimo red ne samo u svom životu, već i sa svojim susjedima, s obitelji, s Crkvom, uvijek gledajući prema vječnom životu.
O. Livio: U ovoj poruci, Gospa posebno kaže: “Molim se za vas, ali ne mogu to učiniti bez vašeg” Da “, vidim poveznicu sa motom Susreta mladih koji je bio:” Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi Tvojoj”. Odnosno, mi dajemo svoje da, kao što je ona dala na volju Božju. Marija: Jako lijepo! Nisam se toga sjetila. Također, susret mladih u Latinskoj Americi, u Panami, dodiruju moje srce, jer postoje svećenici i raznolike zajednice bliske Međugorja.
Za svu pripremu koja je obavljena prije sastanka, a bilo je i Marijansko putovanje s Papom. Ideja je bila pripremiti se za vrijeme molitve. Poslala sam im poruku da im kažem da sam se, u molitvi, pridružila svim mladim ljudima Latinske Amerike, kao i onima iz cijelog svijeta, kako bih bila u trenucima velike milosti. P. Livio: Da, pomolimo se da ovaj Dan mladih bude izvor proljetne nade za Crkvu.
Marija: Puno je zbrke u srcima, ali ima i mnogo ljudi koji se mole, mnogo mladih ljudi koji imaju nadu u svojim srcima. Zapravo osjećam veliku radost kad vidim toliko mladih ljudi koji dolaze u Međugorje i daju svoja svjedočenja. Tada vidim da ima nade. Ne bismo trebali biti negativni jer ima nade jer je Djevica s nama i kaže nam: “Ja sam s vama”.
O. Livio: Gospa zaista ispunjava srca žarom, jedno po jedno. Marija: Da, često razmišljamo negativno, ali Gospa je konkretna, ona je naša nada. Kad god su apostoli bili zbunjeni Isus ime je rekao: “Molite”. Zato i mi trebamo moliti. Učinimo to u tišini svoga srca, u tišini svoje sobe, kako Isus kaže. Neka naša molitva bude jača svakog dana kako bismo se mogli boriti protiv svakog zla.
O. Livio: Hvala Marija što si nas počastila ovim lijepim riječima nade jer, kao što si rekla, zlo stvara veliku buku, ali dobro šuti, djeluje i brani se velikom snagom, čak i ako ne vidimo Gospu. Marija: I nikada ne smijemo zaboraviti da je Gospa s nama i moramo ići odlučno, i samo odlučno, s ponosom, s vjerom i s nadom.
Moramo moliti i svjedočiti svoju vjeru bez straha i bez srama. Iz ove vjere koju nam je Bog dao svojom ljubavlju, kroz zapovijedi, preko svoje Majke koja nas svakodnevno šalje prema Kristu. Kad bolje razmislim, najviše me dirnu riječi zbog kojih bih i zaplakala od radosti, riječi koje je Gospa rekla: “Kad biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti.”
To je naša radost, Ona je naš ponos, ponos što smo od Nje pozvani biti vjerni Bogu, voljeti Boga iznad svega. Stoga, nemojte se obeshrabriti i molite da s Bogom i Gospom budemo pobjednici. O. Livio: Marija, gdje si sada? Marija: Trenutno sam u Međugorju. Ovih je dana vrlo tiho, vrlo lijepo vrijeme, vrijeme molitve i susreta s Bogom preko Gospe.
Također želim reći da u svojim molitvama imam sve vjernike i sve ljude sa Radio Marije, posebno bolesnike. P. Livio: Hvala lijepa Marija na ovom razgovoru.
