Vidjelica iz Fatime: “Jedne veoma hladne noći, 10 minuta prije ponoći, ogroman potres će zatresti zemlju”
Sestra Lucija iz Fatime: “Tri dana tame započeti će nuklearnim ratom koji će potresti čitav svijet, jedne veoma hladne noći, 10 minuta prije ponoći, ogroman potres će tresti zemlju”
U posljednje se vrijeme sve više piše o prorokovanih „tri dana tame”. O čemu se tu radi, kada i kako ih možemo očekivati te trebaju li se vjernici držati tih privatnih objava?
Tri dana tame, prema nekim privatnim objavama svetaca i mistika, započet će u četvrtak, jedne hladne noći, a završiti u subotu. Naznaka da oni počinju bit će potresi koji će započeti 10 minuta prije ponoći (moguće uzrokovani nuklearnim ratom), a nastaviti se tijekom 8 sati. Za vrijeme ta tri dana, svijet će obaviti tama, a nitko neće moći napustiti svoj dom jer će zrak biti ispunjen pošastima. Tijekom ta tri dana preživjet će oni koji će moliti i vapiti za Božje milosrđe u svjetlu svijeća, a koje će gorjeti samo ako su bile blagoslovljene, piše portal Muževni budite
Bacimo li pogled na Stari zavjet, postoji presedan za takav događaj, a opisan je Knjizi izlaska: „Mojsije pruži ruku prema nebu i spusti se gusta tmina na svu zemlju egipatsku: tri je dana trajala. Tri dana nisu ljudi jedan drugoga mogli vidjeti i nitko se sa svoga mjesta nije micao. A u mjestima gdje su Izraelci živjeli sjala je svjetlost” (Izl 10, 22–23).
Međutim, događaj koji je opisan u Knjizi izlaska razlikuje se od viđenja svetaca i mistika jer će se tijekom tih tri dana tame dogoditi pravo pročišćenje svijeta, nakon kojeg će preživjeti samo trećina ili četvrtina čovječanstva.
„Bog će poslati dvije kazne; jedna će biti u obliku ratova, revolucija i drugih zala, i započet će na zemlji. Druga će biti poslana s neba. Čitavu će zemlju prekriti velika tama koja će potrajati tri dana i tri noći. Ništa se neće moći vidjeti, a zrak će biti ispunjen pošastima koje će biti usmjerene uglavnom na neprijatelje vjere, ali ne samo na njih. Za vrijeme trajanja te tame bit će nemoguće koristiti bilo kakvu čovjekovom rukom stvorenu rasvjetu, izuzev blagoslovljenih svijeća.
Onaj tko iz znatiželje otvori prozor i pogleda van ili napusti svoju kuću, na mjestu će pasti mrtav. Za vrijeme ta tri dana, ljudi trebaju ostati u svojim kućama, moliti krunicu te vapiti Bogu za milosrđe… Svi će neprijatelji Crkve, znani i neznani, stradati po čitavome svijetu za vrijeme te globalne tame, s iznimkom nekolicine onih koje će Bog uskoro obratiti. Zrak će biti onečišćen zlodusima koji će se pojavljivati u najstrašnijim oblicima…”, opisala je svoje viđenje tri dana tame blažena Anna Maria Taigi (1769. – 1837.).
Ovo će se globalno pročišćenje dogoditi nakon vrhunca progona Crkve, odnosno pokušaja ukidanja svakodnevne svete misne žrtve. Kako je sv. Padre Pio rekao, „Zemlji će lakše biti bez sunca nego bez sv. mise”, a čini se da upravo takvi dani dolaze.
Kao što je Isus bio u grobu tri puna dana, tako će i ostatak kršćanstva, stado malo, biti u tami tri dana i tri noći. Ovi će dani tako prethoditi eri mira i velikoj obnovi crkvi i svijeta. „Ta vrijeme je da započne Sud – od doma Božjega. No ako već od vas započinje, kakav je onda svršetak onih što nisu poslušni Božjem evanđelju?” (1 Pt 4, 17).
Tijekom ta tri dana nestat će s lice zemlje oni koji su se odbili pokajati, čak i nakon velikih Božjih zahvata milosti u njihovu životu. Kako je to opisala Elena Aiello (1895. – 1961.), kalabrijska stigmatičarka, a kako je njoj to prenijela Gospa: „Oblaci iz kojih će sijevati vatrene munje i vatrena oluja proći će preko čitavoga svijeta te će kazna biti najstrašnija ikad zabilježena u povijesti čovječanstva. Trajat će sedamdeset sati. Zli će biti satrveni i uklonjeni. Brojni će biti izgubljeni jer će tvrdoglavo ustrajati u svojim grijesima. Potom će osjetiti snagu svjetlosti nad tamom. Časovi su tame blizu.”
Slično je Gospa objavila majci Eleni Leonardi: „Nepredvidiva će vatra sići nad svu zemlju i uništiti velik dio čovječanstva. Bit će to vrijeme očaja za bezbožnike: povicima i sotonskim svetogrđem, oni će moliti brda da padnu na njih i pokušati pronaći spas u spiljama, ali uzaludno. Oni koji preostanu, pronaći će Božje milosrđe u mojoj snazi i zaštiti, dok će svi koji se odbiju pokajati za svoje grijehe naći svoj kraj u vatrenome moru!”
Sveti Gašpar del Bufalo (1786. – 1837.) ovako je opisao svoje viđenje tri dana tame: „Smrt progonitelja Crkve koji se ne pokaju dogodit će se za vrijeme tri dana tame. Onaj tko preživi tamu i strah tih triju dana, mislit će da je sam na svijetu jer će čitav svijet biti prekriven truplima.”
Tri dana tame prorokovali su mnogi drugi katolički mistici i vidioci među kojima su: sveta Hildegarda iz Bingena, Elisabeta Canori Mora, Mariam Baouardi (Marija od Propetog Isusa), o. Bernard Maria Clausi, Rosa-Colomba Asdente, Palma d’Oria, Pere Lamy, Marie Martel i Marie Julie Jahenny.
Međutim, možda najprecizniji opis tih događaja dala je sestra Lucija iz Fatime koja je navela kako će tri dana tame započeti nuklearnim ratom koji će potresti čitav svijet:
„Čovjek na veoma važnoj poziciji bit će ubijen i to će prouzročiti rat. Moćna će vojska dominirati u cijeloj Europi i započet će nuklearni rat. Mrak će na nas pasti 72 sata (3 dana) i jedna trećina čovječanstva koja preživi ovu tamu i žrtvu započet će živjeti novo razdoblje. Jedne veoma hladne noći, 10 minuta prije ponoći, ogroman potres će tresti zemlju osam sati. Zemljotres će biti tako nasilan da će pomaknuti zemlju 23 stupnja i zatim je vratiti na njezinu normalnu poziciju. Zatim će potpuni i apsolutni mrak pokriti čitavu zemlju…”
Zašto gore navedene privatne objave toliko odudaraju jedna od druge, teško je reći. No ono što je sigurno jest to da katolici nisu dužni vjerovati u njih.
Primjerice, Katekizam Katoličke Crkve u br. 67 piše ovako o privatnim objavama: „Tijekom stoljeća bilo je takozvanih ‘privatnih’ objava. Neke od njih je priznao crkveni autoritet. One ipak ne pripadaju u polog vjere. Uloga im nije da ‘poboljšaju’ ili ‘upotpune’ konačnu Kristovu objavu, nego da pomognu da se od nje u određenom povijesnom razdoblju potpunije živi.
Pod vodstvom crkvenog učiteljstva osjećaj vjernika znade razlučiti i prihvatiti ono što je u takvim objavama Crkvi istiniti poziv Krista ili njegovih svetaca. Kršćanska vjera ne može prihvatiti „objavâ“ koje bi htjele nadići ili ispraviti objavu koja je u Kristu dovršena. Toga ima u nekih nekršćanskih religija, a i u nekih novijih sekta koje se na takvim ‘objavama’ zasnivaju.“
U svakom slučaju, potrebno je da kao katolici ove objave uvijek imamo u vidu te da kao mudre djevice u Isusovoj prispodobi uvijek imamo ulja, koje predstavlja vjeru, za naše svjetiljke.
