U boli i patnji Bogu posvećene duše nastao je najpoznatiji vapaj Gospi – Zdravo Kraljice!
Molitva “Zdravo Kraljice” (lat. “Salve Regina”) nastala je u trenutku strašne patnje benediktinca “Skvrčenog Hermana” i jedna je od ljepših molitava Djevici Mariji. Brojne su molitve Gospi, ali ona jedna od ljepših “Zdravo Kraljice” nastala je u trenutku strašne patnje benediktinca.
Mali Herman rodio se 18. srpnja 1013. u gradu Altshausen (sjeverna Njemačka), kao sin grofa Wolveradea i majke Hiltrude. Školovao se u samostanu benediktinaca na otoku Reichenau usred Bodenskoga jezera.
Bio je spretan i nadaren mladić, isticao se u filozofiji i matematici, astronomiji i bogosloviji. Bio je ujedno i poznati pjesnik i pisac, glazbenik i povjesničar.
Kad je bio na vrhuncu svoje slave, on zamoli benediktince da ga prime u samostan. Rado ga primaju, a on nakon izvjesnog vremena polaže zavjete i obećaje da će živjeti po načelu i pravilu sv. Benedikta iz Nursije: “moli i radi”.
U najvećem stvaralačkom zanosu počela ga je nagrizati nepoznata bolest: sve se više grčio, mišići su mu se stezali, dok su živci bivali sve osjetljiviji. Umjesto uspravno, hodao je potpuno skvrčen, umjesto tabanima, koračao je zgrčenim prstima i petama. Isto se događalo i s rukama. Dali su mu nadimak: “Skvrčeni Herman”.
Onda je došao njegov najstrašniji dan. Bilo je to uoči Marijina Uznesenja. Navečer se predugo zadržao na hladnom vjetru Bodenskog jezera. Dobio je upalu pluća. Bilo je strašno. Gotovo da više nije mogao izdržati: vikao je, grizao je prste i usnice, udarao glavom o zid, samo da olakša boli. Ali ništa nije pomagalo.
Tada je zamolio brata bolničara da ga odnese u crkvu pred kip Majke Božje Marije. U velikoj žalosti i boli pozdravio je Gospu: “Zdravo Kraljice!”
U najtežim bolima vapio je: “Majko milosrđa, slasti i ufanje naše, zdravo!”
Kad su ga svi ostavili i nitko mu nije mogao pomoći, okrenuo se k Mariji i uzdahnuo: “K tebi vapijem tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini!”
Molio ju je: “Svrni, dakle, Odvjetnice naša, one svoje milosrdne oči na me!”
“Ako mi nećeš pomoći u ovoj zemaljskoj stisci, pokaži mi poslije ovoga progona Isusa, blagoslovljeni plod utrobe Tvoje!”
I onda je duhovno olakšan dodao: “O mila, o slatka, Djevice Marijo!”
Zdravo Kraljice
Zdravo, Kraljice, majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, odvjetnice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
Salve, Regina, Mater misericordiae,
vita, dulcedo, et spes nostra, salve!
Ad te clamamus, exsules filii Hevae,
ad te suspiramus, gementes et flentes
in hac lacrimarum valle.
Eia, ergo, advocata nostra, illos tuos
misericordes oculos ad nos converte;
et Iesum, benedictum fructum ventris tui,
nobis post hoc exilium ostende.
O clemens, O pia, O dulcis Virgo Maria.
