Ukazanje anđela u Fatimi: Moćna molitva s Neba koju je ostavio djeci vidiocima i cijelome svijetu na spas
Ukazanje anđela u Fatimi: Moćna molitva Neba koju je ostavio djeci vidiocima i cijelome svijetu na spas 2016. godine proslavljena je stota godišnjica ukazanja anđela čuvara 1916. u Fatimi u Portugalu. To je jako značajan dio Božje objave u Fatimi budući da je pripremio put za Gospina ukazanja sljedeće godine
Sv. Mihael – anđeo čuvar Portugala
Anđeo s neba ukazao se tri puta te godine djeci pastirima iz Fatime – Luciji, Franji i Jacinti. Prvi puta se ukazao u proljeće, a posljednji puta u jesen. U svom prvom ukazanju, anđeo se predstavio kao anđeo čuvar Portugala. Najvjerojatnije je to bio sv. Mihael Arkanđeo. U tom prvom ukazanju, sv. Mihael je iznio poruku od neizmjerne važnosti – djeci iz Fatime, svijetu i nama katolicima 21. stoljeća. Što je rekao sv. Mihael? On, čije ime znači: „Tko je poput Boga?“, donio je jednostavnu poruku koja je usredotočena na Boga.
Naučio je male pastire moliti u klanjanju i naknadi Svemogućemu Bogu: „Moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, ufam se u Tebe i ljubim Te! Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Tebe, koji Ti se ne klanjaju, koji se ne ufaju u Tebe i koji Te ne ljube!“ To je „molitva s neba“ koju je anđeo Gospodnji donio djeci pastirima iz Fatime za naša vremena: da bismo vjerovali u Boga, da bismo se klanjali Bogu, da bismo dali zadovoljštinu za mnoge jadne duše koje odbacuju Boga. Od tada pa sve do kraja svojih dana u ovoj dolini suza, Lucija, Franjo i Jacinta ostali su vjerni toj molitvi, često je moleći na koljenima ili u poniznoj prostraciji.
Potičem vas da razmislite i dobro razmotrite duboko značenje te molitve. Nije zanemarivo da je Bog izabrao tu molitvu vjere, klanjanja i naknade za ova naša vremena. Ta molitva upućuje na temeljni problem našeg svijeta i Crkve danas. Težak i užasan grijeh naših vremena je odbacivanje Boga: ljudi i narodi koji ukidaju sveti Božji zakon, Njegove zapovjedi i društveni red koji je Bog milostivo odredio.
Trinaest godina prije ukazanja anđela čuvara, naš Sveti Otac sv. Pio X. napisao je sljedeće u svojoj inauguracijskoj enciklici E Supremi: ,,Zgranuti smo više od svega katastrofalnim stanjem ljudskog društva danas. Tko može previdjeti da društvo u današnjemu vremenu, više nego u ikojemu prijašnjemu vremenu, pati od strašne i duboko ukorijenjene bolesti koja se razvija svaki dan te ga izjeda do same srži njegova bića, koja ga vodi do uništenja? Razumijte, časna braća, koja je to bolest – otpad od Boga”. Razmislite o tome… o odbacivanju Boga. Razmislite o implikacijama. Jednom kada je Bog odbačen, što nam preostaje? Postoje milijuni i milijuni duša, uključujući i bezbrojne takozvane katolike, koji možda još govore da vjeruju u „Boga“ iako se tako ne ponašaju, zapravo (odnosno životima koje žive) ne pokazuju svoju vjeru u jednoga pravoga Boga, a niti se ne klanjaju Bogu, ne ufaju se u Njega niti Ga ljube. Samo Nebo je potvrdilo tu strašnu stvarnost u Fatimi 1916. preko sadržaja te molitve naknade koju je anđeo čuvar donio za naša vremena.
Molitva naknade povezana je sa svetom Misnom Žrtvom
Ta molitva naknade poslana s neba jako je povezana sa svetom Misnom Žrtvom – mjestom gdje, i sredstvom kojim prinosimo Bogu pravu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav. Sveta Misna Žrtva je najsavršenija žrtva klanjanja i štovanja gdje smo ujedinjeni s Kristovom žrtvom na Kalvariji. Na Svetoj Misi, po Kristu, s Kristom i u Kristu, prinosimo Bogu našu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav – ,,Moj Bože, ja vjerujem u Tebe, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te!“ Radi se o, bez ikakve sumnje, duhovnoj tragediji epskih razmjera da ogroman broj katolika više ne razumije što je sveta Misna Žrtva, a to je, velikim djelom, zbog nesvetih promjena načinjenih na Misi u razdoblju nakon Drugoga vatikanskoga sabora. Misna Žrtva je aktualizacija, kroz vrijeme i prostor, Žrtve našeg Spasitelja na Kalvariji, a to je jedina žrtva koja izražava pravu vjeru u Boga. To je jedina žrtva koja daje pravo i potpuno klanjanje Bogu (odnosno „klanjanje Ocu u duhu i istini“, Iv 4, 23) i koja izražava ufanje u Boga i ljubav prema Bogu.
Kako netko može vjerovati, klanjati se, ufati se i ljubiti Boga na svetoj Misi, ako nije njegovo čitavo biće, tijelo i duša, usredotočeno i usmjereno na Boga? Nadalje, kako mogu čak i oni iskreni katolici zaista vjerovati, klanjati se, ufati se i ljubiti Boga na svetoj Misi, ako su molitve samog obreda deformirane, i koje kao takve više ne izražavaju vječitu vjeru, klanjanje, ufanje i ljubav rimokatoličke liturgije? To je jadno i žalosno, ali istinito, da nova Misa, ona s kojom je najveći broj katolika upoznat, nije teocentrična već posve suprotno, odnosno ona je antropocentrična, usmjerena na čovjeka i na „zajednicu“. Ukratko, ozbiljna naknada mora se prinijeti Nebu za grijeh pokušaja radikalne promjene svete Misne Žrtve koja, po samoj svojoj naravi, može prihvatiti samo organski (vrlo postupan i ograničen) rast. Na svu sreću, u očekivanju ukazanja Presvete Majke Božje u Fatimi, anđeo čuvar Portugala ponudio je nama jadnim grješnicima molitvu kojom bi se trebali i MORALI služiti zbog dužne i nužne naknade.
„Molite, molite, puno molite!“
Sada ću istaknuti dvije kratke rečenice koje je izgovorio anđeo kao pripravu za Kraljicu Neba. On je rekao djeci: „Molite, puno molite“ i „neprestano prinosite molitve i žrtve Svevišnjemu.“ Još jednom, razmislite i razmatrajte mnogostruki značaj tih anđeoskih naredbi. Nemamo naviku puno moliti i neprestano prinositi žrtve Svevišnjemu. Očigledno je da je anđeo na to poticao djecu, ali što je od najveće važnosti da je naš Gospodin i Spasitelj, Isus Krist, taj koji to čini u naše ime! Iznad svega pozvani smo da je ujedinimo s Njime. A kako to možemo? Preko Mise! Na svetoj Misnoj Žrtvi Isus sam neprestano moli za nas i prinosi žrtvu – žrtvu svoga života, svoga Predragocjenoga Tijela i Krvi Svevišnjemu za našu dobrobit i spasenje. Tradicionalna latinska Misa pomaže nam na mnoge načine razumjeti da je Isus Krist glavni svećenik na oltaru. Tradicionalna latinska Misa usmjerava i uzdiže naše umove i srca k tom otajstvu. Jednom kada to vjerujemo, možemo prinositi savršene „molitve i žrtve bez prestanka Svevišnjemu“ ujedinjujući svoje molitve i žrtve s onima Božanskoga Velikoga Svećenika. To znači sudjelovati na Misi! Na kraju, budimo ustrajni u ispunjavanju anđelove naredbe da „molimo, puno molimo“ tako što ćemo moliti krunicu vjerno i pobožno svakoga dana.
Anđeo iz Fatime uči nas što činiti danas
Kao posljednje ću spomenuti treće ukazanje sv. Mihaela Arkanđela koje se dogodilo u jesen 1916. Ono je bilo vrhunac njegovih ukazanja djeci u Fatimi. Sestra Lucija opisala je tu izuzetnu scenu ovako: „Vidjeli smo anđela kako drži kalež u svojoj lijevoj ruci i Hostiju kako lebdi iznad njega, s koje je kapala krv u kalež. Ostavljajući Hostiju i kalež da lebde u zraku, anđeo se prostro na tlo pored nas i ponavljao prekrasnu molitvu koja moli naknadu Presvetom Trojstvu za sve uvrede, nemare i svetogrđa koji vrijeđaju našega Gospodina, posebno u Euharistijskoj Prisutnosti i Predragocjenom Tijelu i Krvi“. Potičem vas – učinite baš sve što možete da zapamtite tu sliku, vrhunac ukazanja anđela čuvara. To je vitalni dio Gospine poruke u Fatimi i uči nas što danas moramo činiti da bismo istinski bili vjerni Bogu, Svetoj Majci Crkvi i naravno, Gospi. Mislim da nam ovo anđelovo ukazanje predstavlja jednu od najzadivljujućih i najživopisnijih slika onoga što se događa na svetoj Misnoj Žrtvi i ističe ono što se mora nadoknaditi kod obnove katoličke vjere i obraćenja svijeta. U toj sceni, anđeo, unatoč svojoj iznimnoj čistoći i svetosti, ipak leži u prostraciji na tlu, klanjajući se Stvarnoj Prisutnosti svoga Gospodina, Boga i Kralja – Tijela, Krvi, Duše i Božanstva Isusa Krista.
Anđeo i djeca leže u prostraciji u potpunom i dugotrajnom klanjanju, moleći, klanjajući se, moleći i više, i dajući zadovoljštinu. Djeca pastiri nastavili su to prakticirati vjerno i provodili su sate ležeći u prostraciji u molitvi, klanjanju i davanju zadovoljštine.
Prijatelji, to je ono što se treba događati na svetoj Misnoj Žrtvi, to je katolička vjera! Klanjanje anđela u Fatimi našem Euharistijskom Gospodinu je prozor u čudesnu stvarnost anđeoske prisutnosti na svetoj misnoj žrtvi. P. Martin von Cochem objašnjava to ovako: „Osim anđela čuvaru, tisuće nebeskih duhova iz viših zborova anđela sudjeluje na Misi, pobožno klanjajući se svom Gospodinu i Bogu u ovom uzvišenom otajstvu. Svetoj Matildi bilo je otkriveno da je tri tisuće anđela iz sedmog zbora anđela, Prijestolja, uvijek u pobožnoj službi, oko svakoga svetohraništa u kojemu se nalazi Presveti Sakrament.“
