Udruga roditelja Naša djeca 2014.: “Ljudi, volite li vi ovu djecu uopće”?

Udruga roditelja Naša djeca 2014. uputila je još jedno pismo javnosti koje prenosimo u cijelosti:

​Poštovani,

Obraćamo Vam se ovim putem jer smo odlučili ići do kraja glede ove “sage” o samoizolacijama. Svjedoci smo da ono, na što upozoravamo danima prije, postaje dio naše svakodnevice. Dakle, sve više roditelja suočeno je s tom samoizolacijom zdrave djece koja bi zbog toga trebala 14 dana, a u pojedinim slučajevima i duže, biti u “kućnom pritvoru”, a to zasigurno “jako dobro” utječe i na psihosomatski razvoj svakog djeteta.

Pa krenimo….

Smjernice koje su škole dobile glede određivanja samoizolacije, a u svrhu lakšeg snalaženja u opisanim situacijama, svima koji o njima promisle su zapravo apsurdne!

Krenimo s prvom smjenicom koja kaže: “Ako je roditelj pozitivan, dijete treba testirati…”

Zašto ako je dijete bez simptoma? To dijete svakako zbog roditelja treba biti 14 dana u samoizolaciji, pa čemu onda testiranje tog djeteta? Reći će epidemiolizi da pratimo razred! Ali, o čemu pričamo kad je to dijete evidentno asimptomatsko ili u krajnjoj mjeri presimptomatsko, pa kao takvo, kolika je onda prijetnja za okolinu? Vodeći se tim da jeste prijetnja, onda se pitamo koliko odraslih prijetnji hoda po gradu, tržnim centrima, tržnici?! Da, tržnica nam upada u oči samim tim što štitimo naše starije i nemoćne preko djece, dok u isto vrijeme, ti stariji i nemoćni slabo štite sebe, čast pojedincima.
Idemo na iduću mjeru: šaljemo u samoizolaciju djecu iz razreda, gdje je detektirano pozitivno dijete, dok u isto vrijeme profesori koji su taj dan držali nastavu djetetu, ne idu u samoizolaciju, jer su oni zaštićeni kontakt!! Gle čuda, pa hajde da vidimo i taj zaštićeni kontakt.

Vizir sam po sebi nije zaštita, da ne govorim o onim posebnim vrstama, kojima se nedavno štitio i sam gospodin Goran Čerkez (Federalno ministarstvo zdravstva), pa ga zgodno uskladio s bojom sakoa, bravo za njega!! Dakle, ti naši epidemiolozi kažu da su profesori zaštićeni kontakt samo u slučaju maska+vizir+ distanca. Međutim, složit ćemo se da većina profesora nosi ili samo masku ili samo vizir, rijetko kad oboje! Osim toga, naš stav glede vizira je da mu je mjesto uglavnom u zdravstvenim ustanovama, ali naši epidemiolozi kažu drugačije. Uglavnom, tako ti profesori ostaju zaštićeni kontakt s vizirom, ali naša djeca koja tijekom nastave (konkretan primjer) tri (3) sata nose masku i to pamučnu, dvoslojnu i bez skidanja, kažu nisu zaštićeni kontakti! Zanimljivo, ali očito imamo dvostruka mjerila!

Neki će na to reći da je dijete duže izloženo, a mi vas onda pitamo čemu je duže izloženo, ako je na tri metra udaljenosti od pozitivnog djeteta i na nastavi je svako drugi dan? Da preciziramo, zadnji “kontakt” djeteta s pozitivnim djetetom bio je u srijedu, u petak nije bilo u školi zbog glavobolje, ali bez temperature ili kakvog drugog simptoma, pa ga , kao odgovorni roditelji nismo poslali u školu, a pozitivno dijete je testirano u ponedjeljak, kada nije niti bilo u školi, a u utorak se saznalo da je pozitivno, kada opet nije bilo u školi. Dakle, dijete koje nije imalo kontakta s pozitivnim djetetom sedam (7) dana treba u samoizolaciju?! A da ne spominjemo da ostatak razreda nije bio u kontaktu s pozitivnim djetetom od petka!?

Ovaj zadnji komentar navodi na treću mjeru: Dijete je u samoizolaciji i ima simptome koji upućuju na COVID-19, a pohađalo je nastavu pet (5) dana ili VIŠE od pojave simptoma… Zašto to dijete, ako se testira pozitivno, šalje u samoizolaciju cijeli razed ili skupinu, kada oni nisu bili s tim djetetom 5 ili više dana u kontaktu? Koliko je to više dana u kontaktu? Vrijedi li isti princip i za profesore? Koji razred ili skupina ide u samoizolaciju u slučaju pozitivnog profesora? Svi oni kojima je taj profesor predavao? Idu li i kolege, drugi profesori, s kojima je bio u kontaktu u samoizolaciju?

Baš zbog ovih primjera, dovodimo u pitanje izdane proporuke i rad naših epidemiologa!

Epidemiologija je vrlo interesantna i zahtjevna grana medicine, ali nažalost ne mogu se svi problemi rješavat putem telefona. Svakom slučaju treba pristupiti individualno, kao i svakom pacijentu. Vjerujemo, odnosno znamo, da su preopterećeni u ovom vremenu, ali nije dobro, niti potrebno da zbog toga ispaštaju NAŠA DJECA.

Trebaju se zapitati i preispitati rade li zaista to što rade radi boljitka djece i naroda ili da im što se kaže : « Ispadne iz ruku ».
Nisu ni ravnatelji krivi, jer oni rade što im je napisano i logično je da neće propitivati nešto što nije njihova struka.
U kontekstu cijele ove priče molimo epidemiologe, ovako javno, da se posavjetuju s infektolozima i svojom krovnom institucijom, Zavodom za javno zdravstvo FBIH, jer preporuke očito nisu usklađene u svim županijama i prešutno se rade nestručni kompromisi.

Svjedoci sam i toga da im se mišljenja i stavovi razlikuju, pa ih ljubazno molimo da sjednu, razmisle i preispitaju svoje odluke, preciziraju pojam zaštićenog kontakta koji će biti isti za sve i svuda, a ne jedan za škole, a drugi za bolnice, firme i druga radna mjesta i da preispitaju i te silne potrebe za testiranjima, jer s naše točke gledišta, neka su bespotrebna, kao npr. testiranje djeteta ako su roditelji pozitivni.

I na kraju, još jedan apsurd – samoizolacija se ne računa od dana zadnjeg kontakta s pozitivnom osobom, nego od dana javljanja obiteljskom liječniku!

Ljudi, volite li vi ovu djecu uopće?