U Livnu preminuo fra Bogdan Jolić, najstariji franjevac Provincije Bosne Srebrene
U ponedjeljak, 6. rujna 2021., u livanjskoj županijskoj bolnici je preminuo fra Bogdan (Slavko) Jolić u 87. godini života, izvijestila je Facebook stranica Župe Svih svetih Livno.
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Svjetlost vječna neka mu svijetli!
Počivao u miru Božjem! Amen.
Fra Bogdan se rodio u Žabljaku, župa Livno, 8. lipnja 1934. godine od oca Grge i majke Anđe r. Lovrić. Kršten je 11. lipnja, a krsno ime mu je Slavko. Osnovno obrazovanje završio je u Livnu 1946. godine. Nakon prvog razreda gimnazije premjestio se u Visoko gdje završio preostalih sedam razreda gimnazije od 1948-1954. godine. U novicijat ga je primio i obukao u fratarski habit fra Josip Markušić u Kraljevoj Sutjesci 15.7.1951. godine.
Tom prigodom uzeo je ime fra Bogdan. Pred istim provincijalom položio je jednostavne zavjete 16.7.1952, a svečane u Sarajevu 8.12.1955. godine u ruke provincijala fra Borisa Ilovače. Teologiju je studirao u Sarajevu od 1954-1959. Godine. Biskup Marko Alaupović podijelio mu je u Sarajevu sve stupnjeve sakramenta svetog reda: podđakonat 29.6.1957, đakonat 1.12.1957. i prezibterat 25.7.1958. godine. Vojsku je služio 1959-1961. u Petrovcu na Mlavi.
Nakon odsluženja vojnog roka započinje njegovo pastoralno djelovanje kao kapelan u Fojnici 8.7.1961. godine. Istu službu obnašao je na Plehanu 1964-1965.godine. S Plehana odlazi za župnika u Brajkoviće 1965-1967, te u Čuklić 1967-1976. godine. Te godine postaje kapelanom u Čukliću i ostaje do 1978. godine kada prelazi u Bilu za kapelana 1978-1979. godine. Zatim odlazi na službu gvardijana na Gorici i ostaje na toj službi tri mandata do 1988. godine.
Od srpnja 1988. je kapelan u Vidošima, a u lipnju 1990. je imenovan župnikom i graditeljem u Sućurju na otoku Hvaru. Župu je preuzeo 21.10.1990. i na njoj je ostao do 1994. godine. Tada se vraća u livanjski kraj za kapelana u Čukliću 1994-1995, te opet na Goricu gdje postaje član samostanske obitelji. Kraće vrijeme 1997. godine obavlja službu kapelana u Livnu, pa se vraća na Goricu gdje dobiva službu novačkog podmeštra koju obnaša do 2000. godine. Otada je samo član samostanske obitelji na Gorici.
Uz redoviti pastoralni rad fra Bogdan je često poduzimao i građevinske radove gdje god je bio župnik. Između 1967-1976. sagradio je crkvu i župnu kuću u Čukliću, a gospodarsku zgradu, crkvu i dvoranu izolirao je od vlage. U Prologu je sagradio vjeronaučnu dvoranu, a u Lipi, Tribiću, Ćosanlijama i Orguzu grobljanske kapelice. Ogradio je seoska groblja i čuklićku bašću. U čuklićkoj župi se posebno brinuo za sirotinju. Vjernike je organizirao da pomažu takve, nekim i da podignu krov nad glavom. Kao gorički gvardijan sanirao je krov samostanske crkve prekrivši je bakrom, uredio je drenažu temelja crkve, zidove crkve izvana sanirao – sve to tijekom 1980-1981. godine.
Posve iznova je sagradio istočno krilo samostana i preselio samostance u njega 1984-1985. godine oslobodivši tako zapadno krilo samostana za preuređivanje u muzej, knjižnicu i pinakoteku. I u Sućurju je uređivao kuću i okoliš. Veoma velik dio zidarskih poslova u nabrojanim gradnjama i sam je osobno uradio. Otkako je 1995. godine došao na Goricu, vlastitim je rukama i pomoću drugih uređivao samostanski okoliš. (kta)