U crkvenom kalendaru slave se samo 3 rođendana – evo koja!
Sveci se obično slave na dan njihove smrti (rođenja u vječni život), no postoje iznimke. Crkva slavi blagdane svetaca tijekom cijele liturgijske godine, a taj datum općenito označava dan kada je svetac preminuo i ušao u vječnost.
Neke značajne iznimke su blagdan sv. Ivana Pavla II., koji se slavi svakog 22. listopada, na godišnjicu njegova izbora za papu; ili blagdan sv. Zelie i Louisa Martina, koji se slavi na datum njihove godišnjice braka; ili sv. John Henry Newman, koji se slavi na dan kad je primljen u Katoličku Crkvu. Postoje različiti razlozi koji mogu doći u obzir za odabir blagdana. Ipak, Crkva u liturgiji slavi tri rođenja: Isusovo rođenje (25. prosinca); Marijino rođenje (8. rujna); i rođenja Ivana Krstitelja (24. lipnja), piše Aleteia.
Rođenje Isusovo očito je središnji blagdan za katolike, jer obilježava dan kada je svijet došao vidjeti lice Bogom stvorenog čovjeka. Blagdan je to nadopunjen onim devet mjeseci ranije, Blagovijesti 25. ožujka, kada slavimo trenutak stvarnog utjelovljenja, kada je Isus začet u Marijinu krilu.
Proslava Gospina rođendana također je blago za katolike. I baš kao što je Božić povezan s blagdanom devet mjeseci prije, tako i proslava Djevičina rođendana 8. rujna upućuje devet mjeseci unatrag, na 8. prosinca – kada slavimo da je od trenutka njezina začeća u utrobi svoje majke, sv. Ane, Marija nije imala grijeha. Ona je Bezgrješno Začeće.
Rođendan Ivana Krstitelja također je bogat simbolikom. Opet vidimo odnos datuma: Ivanov rođendan je šest mjeseci prije božićnog bdijenja jer je anđeo Gabrijel rekao Mariji da je njezina rođakinja u šestom mjesecu trudnoće, što znači da je Ivan šest mjeseci stariji od Isusa.
Ivan je, naravno, bio poseban korisnik – zajedno sa svojom majkom – Marijine skrbi. Trudna s Djetetom začetim od Duha Svetoga, Marija je krenula i žurno otputovala u planinu u grad Judin, gdje je ušla u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. Kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, dijete (to je, Ivan Krstitelj) poskočio u njezinoj utrobi.” Elizabeta je ispričala svojoj mlađoj rođakinji što se dogodilo: “Jer u trenutku kada je zvuk tvog pozdrava dopro do mojih ušiju, dijete u mojoj utrobi zaigralo je od radosti.” Crkvena predaja kaže da je u prenatalnom susretu ovih sićušnih rođaka Ivan bio ispunjen Duhom Svetim i tako je rođen već očišćen od istočnog grijeha. (Vidimo u Luki 1:15 kako je anđeo Gabrijel rekao Ivanovom ocu, Zahariji, da će se ovo dogoditi: “On će biti ispunjen Duhom Svetim još od utrobe svoje majke.”)
