Trebamo li izvršiti pokoru prije primanja pričesti?
Kroz stoljeća Crkve malo je toga doživjelo veći razvoj od stvarnog prakticiranja sakramenta ispovijedi. U ovom lijepom sakramentu pokornik donosi tri stvari: nutarnje pokajanje, usmenu ispovijed grijeha i zadovoljštinu (pokoru).
Crkva, u službi svećenika s odgovarajućom jurisdikcijom, nudi milosrđe verbalnim odrješenjem grijeha. To je ono što je sveti Toma Akvinski nazvao materijom i oblikom sakramenta – elementi koje donosi pokornik su materija, a odrješenje svećenika je oblik. U prvih nekoliko stoljeća Crkve, ispovijed i odrješenje bili su odvojeni vremenom, i to često znatnim vremenskim razmakom. Ispovijed grijeha bila je rijetka pojava i, zapravo, neka su mišljenja tvrdila da se to može učiniti samo jednom tijekom života.
Nakon ispovijedi svojih grijeha, osoba je ispunila dodijeljenu kaznu (često javno) i zatim se vratila svećeniku na odrješenje nakon što je ta kazna izvršena. Mnogo se promijenilo u načinu na koji danas slavimo sakrament pokore, ali ostaje potreba da pokajnik ponudi određenu zadovoljštinu za grijehe kao sredstvo samoodricanja i pozitivnog djelovanja za popravak “štete” nastale osobnim grijehom. U većini slučajeva više se ne trebamo vraćati svećeniku nakon što smo izvršili pokoru kako bismo zatražili odrješenje.
Podrazumijeva se da ćemo dodijeljenu pokoru izvršiti u razumnom roku nakon ispovijedi naših grijeha, osim ako u tome uistinu nismo spriječeni bolešću ili drugim razlogom. Odrješenje, oproštenje naših grijeha u sakramentu, ne daje se pod uvjetom da ispunimo dodijeljenu pokoru. Učinci odrješenja su trenutni i ne ovise o izvršenju naše pokore ili zadovoljštine. Čak i ako nikada ne završimo pokoru, Bog nam je oprostio grijehe kroz službu svećenika.
Ako osoba jednostavno zaboravi ispuniti dodijeljenu pokoru, ili je ne može izvršiti iz opravdanog razloga, nema štete od toga, i osoba se ne treba suzdržavati od primanja svete pričesti samo zbog toga. Međutim, čini se da netko tko namjerno odbija ponuditi zadovoljštinu za grijehe kroz dodijeljenu pokoru može uskratiti važan element sakramenta i trebao bi priznati da prethodna pokora nikada nije bila zadovoljena.
