Tko sve može primiti sakrament bolesničkog pomazanja i pod kojim uvjetima?
Pogled na svrhu sakramenta bolesničkog pomazanja govori nam koga Crkva predviđa da ga primi. Sakrament bolesničkog pomazanja ima dvojako obilježje, koje je izrazio sveti Jakov u svojoj novozavjetnoj poslanici: “Boluje li tko među vama? Neka pozove crkvene prezbitere, a oni neka se pomole nad njim i pomažu [ga] uljem u ime Gospodnje, i molitva vjere spasit će bolesnika, i Gospodin će ga podići. Ako li je što sagriješio, bit će mu oprošteno” (Jak 5,14-15).
Sakrament je namijenjen jačanju, ali i opraštanju grijeha. Budući da uključuje oproštenje grijeha, njegovo je slavlje rezervirano za svećenike i biskupe. To je također razlog zašto Zakonik kanonskog prava kaže da se udijeli osobama “koje su dosegle uporabu razuma” (Kanon 1004.1). Općenito se smatra da je razumna dob oko 7 godina. Teolozi sugeriraju da se primatelj sakramenta mora koristiti razumom kako bi imao koristi od dvaju ciljeva ovog sakramenta: razumjeti i duhovno i psihološki imati koristi od njegove jačajuće milosti i primiti oproštenje grijeha.
Djeca mlađa od te granice nisu sposobna za grijeh i nisu sposobna razumjeti milost ovoga sakramenta i primiti njegovu utjehu. Iako se sakrament bolesničkog pomazanja ne može ponuditi, u takvim je slučajevima svakako prikladno okupiti obitelj i prijatelje djeteta na zajedničku molitvu. Bolesničko pomazanje može primiti i nekatolik, u posebnim situacijama. Naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist umro je na križu da spasi sve ljude. Svojom smrću na križu zadobio nam je preobilnu milost. Crkva uči da osoba mora biti u stanju milosti kada umre da bi mogla doći u raj. Jedno od najučinkovitijih sredstava za milost su sakramenti, stoga želimo učiniti sve što možemo da pružimo sakramente svim krštenima, katolicima ili ne.
Zbog toga Crkva dopušta krštenim kršćanima nekatolicima primanje ne samo bolesničkog pomazanja, nego i sakramenta pomirenja i svete euharistije u posebnim okolnostima. Glavna od tih okolnosti je kada je osoba u životnoj opasnosti. U tim slučajevima postoji samo jedan uvjet: osoba mora zatražiti sakrament, a ako nazočni svećenik jasno objasni stvari i ima nešto pastoralne vještine i milosti na svojoj strani, teški bolesnik obično želi primiti takve sakramente.
Ovaj slučaj je predviđen u Zakoniku kanonskog prava: “Ako postoji smrtna opasnost . . . Katolički službenici mogu zakonito dijeliti te iste sakramente [pokoru, euharistiju, bolesničko pomazanje] drugim kršćanima koji nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom, koji ne mogu pristupiti službeniku svoje zajednice i koji ih spontano traže, pod uvjetom da pokažu katoličke vjere u pogledu ovih sakramenata i ispravno raspolažu” (kanon 844.4)
