Tajanstveni pergament na kojemu je napisano 10 međugorskih tajni, neuništivi predmet, jedan je od par koji nisu sa ovoga svijeta
Tajanstveni “predmet”, veličine A4 papira, nije zemaljskog podrijetla te se ne zna od kakvog je materijala napravljen. Bjelkaste je boje i ima neobična svojstva: može se zgužvati, saviti, ali se ni na koji način ne može potrgati! “Neuništiv je”, govorila je Mirjana o čudesnom predmetu za koji kaže da joj je predan s neba i da je na njemu zapisano svih deset tajni koje joj je povjerila Gospa.
Tekst tajni zasad je vidljiv samo njoj. Nitko drugi, čak i kad bi držao pergament u ruci, ne može pročitati njihov sadržaj. Mirjana kaže da nikom ne želi pokazivati predmet, iako je on u prošlosti viđen. Kaže da ga je jednom u isto vrijeme pokazala svojoj prijateljici i jednoj rođakinji, no Gospa joj je poslije toga savjetovala da ga više nikomu ne pokazuje. Razumljivo je i zašto jer ljudi bi se najvjerojatnije klanjali predmetu a ne promijenili svoje živote, kako to obično biva.
No, Mirjana kaže da su te dvije osobe vidjevši predmet na njemu pročitale dvije potpuno različite stvari, molitve. Jedna je vidjela tekst molitve, u kojem netko moli nekoga nešto, a druga je vidjela molitvu upravljenu Bogu. U isto vrijeme vidjele su dvije različite stvari. Također postoji još jedno svjedočanstvo žene koja je na jednom ukazanju u počecima vidjela predmet i tekst ali su slova bila njoj potpuno nerazumljiva. Kao da je, kaže mogla pročitati, ali istovremeno nije mogla shvatiti što čita.
“Da nije tako, nikamo ne bih mogla ići bez pergamenta, morala bih ga stalno skrivati, strepila bih da ga lopovi ne odnesu…”, govorila je Mirjana, no zanimljivo je, kad dođe vrijeme ostvarenja međugorskih tajni, tekst s pergamenta bit će vidljiv i fra Petru Ljubičiću, hrvatskom svećeniku kojega je Mirjana odabrala za posebnu misiju. On će, naime, čovječanstvu objaviti što skriva svaka pojedina tajna.
Kako će se to događati?- Kad dođe vrijeme ostvarenja tajni – objašnjava Mirjana – najprije ću to reći fra Petru. Bit će to deset dana prije određenog događaja. Sedam dana provest ćemo u postu i molitvi, a tri dana prije ostvarenja tajne on će to objaviti cijelom svijetu.
Predmeti koji ‘nisu s ove zemlje’ nisu nešto novo u katoličkoj mistici. Postoje dva najpoznatija apsolutno Božja predmeta koja su znanstveno proučavana i koja su sve ostavila bez riječi.
Čudesna slika Gospe od Guadalupe za koju je znanost zaključila da nije naslikana ljudskom rukom jedan je od najvećih znakova Božjih na zemlji.
Godine 1936. ravnatelj kemijskog odjela Kaiser-Wilhelm Instituta u Heidelbergu, dr. Richard Kuhn, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1938., proučavao je dva vlakna, crveno i žuto, iz komadića Diegove tilme. Učinke ispitivanja, izvršenih tada najsofisticiranijim načinima, dr. Kuhn zaključuje riječima: ‘U dva vlakna, jednom crvenom i jednom žutom, ne postoje boje biljnog, životinjskog ili mineralnog porijekla. Ovo nije naslikano ljudskom rukom’. To su zaključili i znanstvenici NASA-e koji su proučavali tiplmu iliti platno.
1. Oftalmaloške studije učinjene na Marijinim očima na platnu otkrile su da se prilikom izlaganja oka svjetlosti, retina skuplja, a kada se svjetlost povuče, ona se vrati u prvobitno stanje, upravo na način kako se događa sa živim okom.
2. Temperatura tilme Juana Diega napravljene od materijala koji potječe od vlakana maguey kaktusa, održava stalnu razinu od37 ° C, istu kao u živom ljudskom tijelu.
3. Jedan od liječnika koji je analizirao tilmu stavio je stetoskop ispod crnih vrpci Marijinog struka i čuo ritmičke udarce od 115 otkucaja u minuti, isto kao kod djeteta u majčinoj utrobi.
4. Nema najmanjih znakova da bi na tilmi mogla biti bilo kakva boja. S udaljenosti od 8-10 cm od slike, mogu se vidjeti samo vlakna građe maguey kaktusa: boje iščezavaju.
Znanstvena istraživanja nisu bile u mogućnosti otkriti podrijetlo bojenja, niti način kako je oličena slika.
Nisu mogli otkriti tragove poteza kista niti neku drugu poznatu slikarsku tehniku. NASA-ini znanstvenici potvrđuju da građa boje ne pripada niti jednom poznatom elementu na zemlji.
5. Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem djelu tkanine, i da boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine, bez da je dodiruju.
Boje stvarno plutaju iznad površine tilme.
Zapanjujuće, zar ne?
6. Grubi materijal tilme ima životni vijek ne dulji od 20-30 godina. Nekoliko stoljeća prije, bila je naslikana replika slike na identičnom komadu maguey tkanine, i raspala se nakon nekoliko desetljeća.
Inače, za vrijeme 500 godina čuda, tkanina sa slikom Marije ostaje tako čvrsta kao što je bila prvog dana. Znanost ne može objasniti zašto se materijal ne raspada.
7. Godine 1791, solna kiselina slučajno se prolila po gornjoj desnoj strani tilme.
Kroz razdoblje od 30 dana, bez ikakvog posebnog tretmana, oštećena vlakna čudesno su se sama obnovila.
Postoji još mnogo čudesa s ovom slikom ili predmetom s neba, a katolici bi trebali znati za još jedno – slika lica Kristova u trenu uskrsnuća a koja također nije slika, ni fotografija, ni hologram, nije ništa poznato današnjem svijetu, niti je sa Zemlje.
Njemački dnevnik „Die Welt“ objavio je 23. rujna 2004. članak pod nazivom „Pravo Kristovo lice – pronalazak izvanredne relikvije uskrsnuća“. Napisao ga je poznati njemački novinar Paul Badde. Talijanski mediji tada su se prisjetili da je sveti Otac Pio jednom rekao: „Sveti veo u Manoppellu je najveće čudo koje imamo“.
Godine 2006. objavljena je knjiga Paula Baddea „Božje Lice – veo iz Manoppella“, koja uvodi čitatelja u uzbudljivu avanturu otkrivanja istine o jedinstvenoj relikviji uskrsnuća. Na velu dimenzija 17×24 cm, smještenom u srebrni relikvijar koji je izložen javnom štovanju na glavnom oltaru crkve u Manoppellu, nalazi se neobična slika lica uskrslog Krista. Rezultati njihova istraživanja dokazuju da je ova slika nastala na, za znanost, neobjašnjiv način. Dakle, nije naslikana ljudskom rukom, upravo kao čudesna slika Gospe od Guadalupe u Meksiku.
Tkivo ne pokazuje ni najmanji trag boje ili pigmenta. Njegova najupečatljivija značajka je njegova transparentnost i činjenica da se slika može vidjeti savršeno dobro s obje strane-kao fotografski slajd. Ako netko mijenja svjetlo, događaju se promjene lica kao da je živo. Ako se gleda pod jakim svjetlom, ne može se vidjeti, jer postaje prozirno. Ona ima kvalitete slike, fotografije i holograma; a ipak nije ništa od toga. Osjenjenost je tako profinjena da nadilazi sposobnosti čak i najvećih majstora. Zaključak svih znanstvenih istraživanja nad ovom slikom je vrlo jednostavan: radi se o djelu koje – nije nastalo ljudskom rukom.
No, iako je vidjelica Mirjana zbog ‘tajanstvenog predmeta’ na kojem su ispisane tajne, za sad vidljive samo njoj često bila izrugivana te je govoreno da izmišlja zbog mističnosti samog predmeta, činjenica je da očito Bog svijetu daje goleme znakove svoje prisutnosti i mimo Međugorja ali i da je čovječanstvo samo odlučilo zatvoriti oči pred nadnaravnim.
