Sto pedeset intelektualaca potpisalo je pismo protiv ‘kulture otkazivanja’, odnosno pokušaja da se nepopularne stavove odstrani iz javnog prostora.
Skupina od 150 svjetskih intelektualaca, potpisala je početkom mjeseca pismo u kojem je upozorila na gušenje slobode javne rasprave u današnjim društvima.
U teketu kojeg između ostalih potpisuju J. K. Rowling, Noam Chomsky i Francis Fukuyama navodi se kako je “slobodna razmjena informacija i ideja, koja je krvotok liberalnih društava, svakodnevno sve ograničenija”.
Neki od potpisnika su i na svojoj koži osjetili učinke takvog ograničavanja, poput autorice Harry Pottera J. K. Rowling. Ona je naišla na vrlo snažne napade zbog podrške tvrdnji da postoje samo dva spola i stavu da su osobe koje menstruiraju žene. Mnogi su Rowling osudili kao transfobnu te pozvali na bojkot njezinih djela.
“Ova zagušujuća atmosfera u konačnici će naštetiti najvažnijim pitanjima našeg vremena. Ograničavanje rasprave, bilo da je riječ o represivnoj vlasti ili netolerantnom društvu, nužno šteti onima koji nemaju moć u svojim rukama i smanjuje mogućnost demokratskog sudjelovanja”, stoji u pismu.
“Trebamo zaštititi mogućnost neslaganja u dobroj vjeri bez teških posljedica po profesionalni život. Ako ne budemo branili ono o čemu naš rad ovisi, ne bismo trebali očekivati da će javnost ili država braniti to za nas”, zaključuju potpisnici.
Iako je jedina eksplicitno negativno spomenuta osoba u pismu američki predsjednik Donald Trump, mnogi komentatori se slažu kako je ono zapravo upućeno protiv tzv. “kulture otkazivanja”, pojmu koji se posljednjih godina više veže uz način djelovanja ljevice. Ukratko, riječ je o nastojanjima da se društvenim pritiskom one koji iznose “nepopularne” stavove pokuša odstraniti iz javnog života, ali i s njihovih radnih mjesta, posebice ako su vezana uz sveučilišta, kulturu ili medije.
Konzervativni kolumnist New York Timesa, Ross Douthat, u svojem je tekstu vezanom uz ovu temu istaknuo kako “kultura otkazivanja” nije zapravo okrenuta protiv slobode govora, nego upravo prema onemogućavanju javne platforme onima čija se mišljenja nisu popularna.
“Otkazani pojedinac nije izgubio nijedno pravo iz Prvog amandmana, zato što ne postoji ustavno pravo na određeni posao ili reputaciju…, ali očekivali biste da su liberalna društva sporija na otkazivanje, te sklonija odvajanju osobnog i profesionalnog (ili ideološkog i umjetničkog), te da brže nude nove mogućnosti za obnovu reputacije i započinjanje profesionalnog života iznova”, piše Douthat.
U svom je tekstu također pojasnio da iako su slavna imena prva na udaru “kulture otkazivanja”, ona nisu njome i najviše ugrožena. Slavne osobe uglavnom imaju dovoljno široku bazu fanova da ih je vrlo teško isključiti (ponekad takvi pokušaji samo cementiraju njihov ugled), ali oni koji tek žele graditi karijeru su lake mete. “Cilj nije kazniti svakoga, ili čak vrlo mnogo ljudi; cilj je posramiti ili zaplašiti dovoljan broj ljudi kako bi se drugi prilagodili”.
Douthat upozorava i kako “kultura otkazivanja” nije isključivo vezana uz ljevicu, nego je riječ o tome da je desnica danas previše slaba kako bi ju provodila učinkovito. “Nije li kultura otkazivanja i kada konzervativci pokušavaju disciplinirati sveučilišne profesore zbog anti-amerikanizma, ili uskratiti javni prostor kritičarima Izraela na račun antisemitizma”, pita se autor.
U zaključku teksta, Douthat donosi vjerojatno i najznačajnije razmatranje, vezano uz to što (ne)može zaustaviti ljevičarsko odstranjivanje drugih koje je trenutno u zamahu. Kolumnist New York Timesa upozorava da samo branjenje slobode govora po sebi liberalnoj poziciji neće omogućiti pobjedu u ovoj bitci. Umjesto toga, “oni moraju identificirati mjesta za koje misle da nove ljevičarske norme nisu samo prerestriktivne, nego su jednostavno pogrešne, i boriti se tamo, u supstanci, baš kao i u liberalnim principima. Inače će borbom za slobodu govora samo steći privilegiju da će njihove ideje biti posljednje otkazane”, zaključuje Douthat.
www.medjugorje-news.com/bitno.net
