Svjedočenje Rafaele (16) iz Italije: Potpuno sam oslijepila u Međugorju, panično sam vikala, a onda…
Zovem se Raffaella Mazzocchi i dolazim iz Napulja. Imala sam 16 godina kad sam jednog dana odjednom, točno 22. prosinca 2001., dok sam bila u školi, potpuno izgubila vid desnog oka zbog optičkog neuritisa, odnosno virusa koji mi je nepovratno uništio vidni živac i koji je također počeo izazivati bolne napadaje slične epileptičkim napadima nekoliko puta dnevno.
Dijagnoza: bez nade za oporavak. Ustvari, nijedan lijek nije imao učinka. Bila sam prisiljena napustiti školu jer nisam mogla studirati. Nisam mogla ni spavati. Nastavio sam s lijekovima koji ne pomažu i u tom sam stanju živjela 8 godina kao u noćnoj mori. Također sam izgubila vjeru i prestala ići u svoju župu.
Jednog dana moja majka je sa svojim sestrama odlučili otići u Međugorje i pod svaku cijenu htjeli su me povesti sa sobom. Oklijevala sam, ali na kraju sam podlegla inzistiranju članova moje obitelji, ali nisam imala namjeru tražiti moje ozdravljenje.
Dana 29. lipnja 2009. oko 19.30 sati, nakon što sam sišla s Podbrda, dok sam bila kod Plavog križa, moja je sestra shvatila da se sunce kreće na neobičan način, činilo se da pleše. Potom sam zgrabila sunčane naočale svoje sestre i s dobrim okom, lijevim, jasno sam vidjela kako se sunce prvo okreće i pulsira, a onda se gotovo približava mom licu, a zatim se vraća natrag, a zatim opet mijenja boju neprestano postajući crveni, plavo, narančasto, zeleno.
Na kraju sam skinula naočale i počeo očajno plakati jer sam shvatila da je ispred mene totalni mrak. Izgubila i vid na lijevom oku i zbog toga sam postala potpuno slijepa. Moji su vrisci privukli mnoge hodočasnike koji su dolazili oko mene, ali ja sam nastavika plakati sve više i više očajano, jer sam osjetio vrlo snažno žarenje u očima. Izgaranje, međutim, ne od boli, već od vrućine. Ova totalna sljepoća trajala je pet minuta, najduže u mom životu. Ugledavši me u panici, mama me posjela i nekako me uspjela smiriti.
Dok sam držala glavu spuštenu i zatvorenih očiju, odjednom sam imala poriv da otvorim desno oko, bolesno i shvatila sam da mogu vidjeti ruke. Tada sam otvorila i drugo oko i shvatio sam da vidim, i to jako dobro.
Prolazila sam rukama preko očiju stalno i stalno dok nisam potpuno shvatila da sam ozdravila. Nisam skakala od radosti već sam bila u šoku zbog onog što se dogodilo. Moja mama je tad vidjela što se dogodilo, a nakon toga i drugi hodočasnici koji su me svi od reda počeli grliti i zahvaljivati Bogu.
Od tog dana potpuno mi je oporavljen vid, doista, imam savršen vid 11/10. I što je još važnije, povratila sam vjeru i sada, napokon, vidim u svakom smislu, ne samo očima.
Slava Gospodinu!
www.medjugorje-news.com
