Svjedočanstvo: Sveti Josip je izmolio moje oslobođenje, iscjeljenje i vratio mi snagu za život!
Svjedočanstvo: Sveti Josip je izmolio moje oslobođenje, iscjeljenje i vratio mi snagu za život! Imam 31 godinu, udana sam i majka sam dvoje prekrasne djece. Odrasla sam u mnogobrojnoj obitelji gdje nas je, prije sestrine smrti, bilo dvanaestero. U obitelji su se oduvijek prakticirali molitva i nedjeljna sveta Misa.
Roditelji mi nisu mogli financirati školovanje pa sam otišla k ujni u Mostar. Tamo sam upisala srednju školu za kuharicu. Kod ujne mi je bilo jako teško. Stalno je smišljala neke smicalice, optuživala me da kradem, da se drogiram i prostituiram… Uvjeravala me da sam bolesna i davala mi čak pet vrsta tableta. optuživala me da kradem, da se drogiram i prostituiram… Bilo mi je jako teško i doživjela sam strašne traume. Izgubila sam vjeru u sve, a pogotovo u ljude. Morala sam se maknuti od ujne, iako to u početku nisam htjela. Međutim, tetka i sestra su me nagovorile na to i pomogle mi da se odselim k drugoj tetki u Široki Brijeg.
Svoje prvo, istinsko, obraćenje sam doživjela na ispovijedi u Međugorju, kod fra Ljube Kurtovića. On mi je rekao da molim krunicu za obraćenje. Motivirao me da samo ostanem hrabra i da će me Bog izliječiti od svega po Marijinom zagovoru. Od tada je započeo moj novi život, okrenula sam se Bogu, išla na sv. mise i molila sv. Josipa za muža, brak i obitelj. Sv. Josip mi je na koncu izmolio dijete koje danas nosi ime po njemu. Imala sam duboke rane iz djetinjstva jer mi je otac pio i bilo mi je važno da mi muž ne bude takav.
Dugo sam se mučila s opraštanjem ujni, bile su to iznimno duboke rane. Na duhovnim vježbama, na kojima sam bila 5 godina, sam iznova prolazila kroz oprost svojoj ujni. U jednom trenutku sam upitala Isusa: “Pa zašto mi ju stalno donosiš u srce, znaš da sam joj već oprostila…”. Zatim sam čula riječi: “Oprostila jesi, ali ne i dubinski..”. U tom trenutku sam osjetila… Na svadbi, 2018. godine, sam ju zagrlila i poljubila. U tom trenutku sam osjetila da sam oprostila dubinski apsolutno sve. Bilo je to iznimno djelovanje Božje ljubavi i milosrđa.
U početku se nisam mogla prepustiti, imala sam još uvijek blokade i strah od muškaraca. Odlučila sam moliti tridesetodnevnu pobožnost sv. Josipu i uskoro sam uspjela zatrudnjeti. U braku je sve bilo dobro, dok nisam zatrudnjela s drugim djetetom. Tad su stvari krenule nizbrdo, muž je u međuvremenu dobio otkaz i češće smo se svađali. …ponovno (…) u zagovor sv. Josipa… Odlučila sam se ponovno predati u zagovor sv. Josip, platila sam 9 misa dušama u čistilištu njemu u čast. Muž je ubrzo dobio posao na kojem je zadovoljan, a i ja danas radim kao kuharica u dječjem vrtiću.
Nakon rođenja svog drugog djeteta, počela sam patiti od postporođajne depresije. Osjećala sam se nevoljeno, stalno sam plakala i bila sam prepuna samosažaljenja. Nisam prihvaćala ni dijagnozu, a ni terapiju. Samo plači, A., toliko te ljubim… U borbi s tim puno si mi pomogle časne sestre klarise, kod kojih sam svakodnevno išla za vrijeme postporođajne depresije. One su puno molile za mene i uz pomoć njih sam doživjela živog Boga. Dok sam plakala nad tim iskustvom, Bog je progovorio: “Samo plači, A., toliko te ljubim…”. Osim klarisa, puno mi je, molitvom i savjetima, pomogao i moj duhovnik fra Josip Ikić.
Imali smo problema s vlagom u stanu, zbog čega mi je dijete dobilo bronhitis. Stoga smo morali promijeniti stan. Molili smo na tu nakanu, časne Klarise su ponovno pomogle i ubrzo je i to izmoljeno. Pronašli smo novi stan u kojem nemamo problema s vlagom, ali ni s bilo kakvim uznemiravanjem. Djeco ne brinite se, Božja providnost ne spava… Vjerujem da je Bog sve ove stvari dopustio da bi se proslavio u našem životu. Puno toga sam proživjela i propatila, ali me svugdje pratila Božja milost. Zbog svega toga, ja danas mogu pomagati i svjedočiti drugima. Tek danas shvaćam riječi svoje majke koja nam je uvijek ponavljala: “Djeco, ne brinite se, Božja providnost nikad ne spava“.
