Svjedočanstvo ožalošćene majke: “Izgubila sam kćer i vjeru istog dana”
Svjedočanstvo ožalošćene majke: “Izgubila sam kćer i vjeru istog dana” Sve ove godine kasnije, njezina je kći još uvijek prisutna u krugu obitelji. Hélène Machelon je dinamična 40-godišnjakinja i dekoraterka koja je živjela diljem svijeta sa svojim suprugom Gillesom. Nakon putovanja diljem svijeta nastanili su se u Francuskoj.
Tijekom putovanja posjetili su Alžir, Meksiko, Vijetnam te su utim zemljama posvojili troje djece: Paula (17), Capucinea (13) i Olivije (6). No obitelj je potpuna samo ako spomenemo i Jeanne, njihovu djevojčicu koja je umrla prije 18 godina kada nije imala ni godinu dana.
Hélène u dirljivoj knjizi objavljenoj na francuskom, Envolée, priča priču o Jeanne, “mjehurastoj bebi” s teškim sindromom imunodeficijencije.
Aleteia se susrela s Hélène, koja iskreno prepričava bol zbog gubitka djeteta i svoje vjere, kao i postupni povratak životu i vjeri.
Hélène i Gilles oboje su nositelji genetske anomalije koja im daje jednu od četiri šanse da dobiju dijete bez gotovo ikakvog imunološkog sustava. Njihovo prvo dijete, Jeanne, rođena devet mjeseci nakon braka, borila se gotovo godinu dana s ovom bolešću. Kemoterapija, transplantacija koštane srži, sterilne sobe… svi tretmani nisu je uspjeli spasiti. Činilo se da njihove molitve nisu bile učinkovite, što je za Hélène u to vrijeme bilo posebno uznemirujuće.
Praktična vjernica, Hélène se sjeća mnogih molitvi koje su upućivale Bogu za spas njihove kćeri, čak i “ležeći ničice na podu kapela” kako bi izmolile Gospodinovu milost. Po cijelom svijetu organizirani su molitveni lanci. Bila je potpuno sigurna da će se čudo dogoditi. Čekala je to; zaslužili su, rekla je samoj sebi. To bi bila nagrada za njihovu vjeru i njihovu neprolaznu nadu.
“Uz pomoć krunica, litanija svetaca i gorljivog klanjanja osjećali smo se da “zaslužujemo izlječenje”, piše ona u svojoj knjizi. Ali čudo nikada nije došlo. “Izgubila sam Jeanne i svoju vjeru istog dana”, kaže ona. Uz bol koji je stezao njezino majčinsko srce, obuzeo ju je osjećaj neutoljive ljutnje. Prestala je moliti i ostala izvan crkve dok je njezina obitelj bila unutra. Tijekom dugog razdoblja suhoće, odbacila je svoju vjeru, a da je nije uspjela istinski izgubiti. Iako Hélène više nije imala svoj bezbrižni duh, jednog jutra probudila se s lakšim osjećajem.
Dopustila si je ponovno nasmijati se, veseliti se dobrim vijestima svojih najmilijih. Oni oko nje također su ponovno mogli slobodnije disati. Proces posvojenja i dolazak njihove djece olakšao joj je pomirenje s Bogom. “Imali smo priliku posvojiti troje djece. Čudo je bilo tamo! Zahvaljujući ovoj novoj plodnosti, pronašli smo svoje mjesto, svoju misiju i usvojili smo kao standard.”
“Dovesti naše najmilije u naše domove pomalo je kao imati raj u svojoj dnevnoj sobi.”
U Meksiku je Hélène naišla na određeno prihvaćanje nakon Jeanneine smrti. “Meksikanci imaju sasvim drugačiji odnos prema smrti od nas. Na blagdan Svih svetih, primjerice, dolazi do svojevrsne desakralizacije groblja. Ljudi donose boje, pjevaju, plešu i mole se do zore.” Groblje. Mjesto gdje se prisilila otići, ali gdje je njezina bol još uvijek bila previše prisutna. “Kao i Meksikanci, izveli smo Jeanne s groblja, metaforički”, objašnjava ona.
“Tamo ljudi postavljaju male oltare s portretima pokojnika u svojim domovima. Pomalo je kao da imate raj u dnevnoj sobi.” To je utješna, obnavljajuća gesta. Jeanne je ostala prisutna u njihovoj sredini. Hélène ima dojam da joj kći uvijek sjedi na ramenu. Ona joj se obraća, obraćajući joj se kratkim rečenicama i mislima. Njihova djeca posebno su aktivna u stvaranju mjesta za Jeanne i priznanju da postoji još jedno dijete koje je dio obitelji.
Nakon svoje patnje i ljutnje, Hélène je postupno postigla prihvaćanje. “Jeanne nije stvorena za ovaj život”, jednostavno uzdiše Hélène. U posljednjim redovima svoje knjige, Hélène veličanstveno ilustrira kako se ljubav nikada ne prestaje prenositi kroz zajedništvo svetaca dok zamišlja svoju kćer kako govori: “Oduševila si me mama. Brinula si se za mene. Uljepšala si mi život. vjerna si mi. Voliš me bezuvjetnom i vječnom ljubavlju. Ne sumnjaj, ja sam na svakom tvom koraku.”
