Inženjer koji nije vjerovao u Međugorje gledao je sunce – i mislio da je oslijepio. Ono što se zatim dogodilo promijenilo mu je život
Svjedočanstvo Guya Murphyja iz Chicaga – od skeptičnog znanstvenika do čovjeka koji je u Međugorju otkrio krunicu, ispovijed i živu prisutnost Isusa u Euharistiji.
Guy Murphy – inženjer koji je pronašao dom u Međugorju
Guy Murphy, 49-godišnji inženjer kemije iz Chicaga, SAD, koji se proteklih petnaest godina posvetio vođenju hodočasnika u Međugorje i druga svetišta, početkom studenoga ove godine ponovno je boravio u našem mjestu.
“Od svih svetišta, najviše čuda i obraćenja događa se ovdje, što je uistinu za sve blagoslov. Međugorje je za sve nas, iz cijeloga svijeta, dom. No, nisam oduvijek tako osjećao, a danas sam vrlo sretan što mogu biti ovdje, zahvalan Gospi na njezinim riječima ohrabrenja kojima nas poziva”, kaže Guy.
Početak obraćenja – 1989. godina
Moje se obraćenje dogodilo 1989. godine. Netko mi je pričao o Međugorju, a čuo sam i o znakovima te različitim stvarima vezanim za vjeru. Sebi sam kazao da se moram u to uvjeriti.
Kad sam odlučio poći u Međugorje, shvatio sam da moram dosta pročitati o svojoj rimokatoličkoj vjeri. Kad sam počeo čitati, iznenadio sam se da, unatoč činjenici što sam osam godina išao u katoličku osnovnu školu, četiri godine u katoličku srednju školu i čak dvije godine pohađao katolički fakultet prije nego sam pošao za inženjera kemije, nisam bio sposoban reći niti jednu jedinu suvislu riječ o svojoj vjeri.
Shvatio sam da moram pozorno slušati ono što svećenik govori u crkvi, ali još uvijek nisam bio u stanju ništa razumjeti. To me dovelo do spoznaje da napokon moram čitati Bibliju.
Biblija i stablo života
Prva priča u Bibliji na mene je ostavila vrlo snažan dojam: Biblija nam daje smjernice kako otkriti, odnosno prepoznati stablo života. To mi je dalo poticaj ići dalje.
Kraj Knjige Otkrivenja govori o velikoj borbi koja se događa, predstavljaju se ljudi koji jedu voće sa stabla života i nastaje mir. Još jedan putokaz.
Završio sam čitanje Biblije, no opet ništa nisam mogao reći o svojoj katoličkoj vjeri.
Znanstveni um i skepticizam
Neki su nam učitelji rekli da je lijevi dio mozga za znanstvenike i matematičare, a desni za liberalnu umjetnost, pa sam pomislio da je vjera vjerojatno na desnoj strani mozga i da je ne ću moći nikada dokučiti.
Tada sam rekao da Međugorju pristupam na pogrješan način – ne mogu mu se približiti ni s vjerskog, a ni sa znanstvenog stajališta.
Odustao sam od tih svojih dvojbi i odlučio s jednom skupinom hodočasnika doći u Međugorje.
Čudo sunca i potraga za laserima
U zrakoplovu su mi neki ljudi govorili o čudu sunca u Međugorju i objašnjavali mi da sunce ovdje na neki način pleše, vrti se. S obzirom na to da je bila riječ o dobrim ljudima, vjerovao sam im.
Ipak sam pomislio, ti ljudi iz zemalja Trećega svijeta nemaju razvijenu tehnologiju lasera i tome slično, pa zasigurno govore istinu.
Kad sam došao u Međugorje, istraživao sam kojim putem struja ovamo dolazi i mislio koja bi to mjesta mogla biti na kojima se koristi laser.
Dok su moji suputnici tražili čudo sunca, ja sam tražio gdje bi mogli biti postavljeni laseri.
Prva molitva Gospi na Križevcu
I onda sam se uspeo na Križevac i tu prvi put izmolio molitvu, bila je upućena Nebeskoj Majci.
Imao sam svoj stav: Molit ću se Bogu, ta što će mi Gospa.
Mislio sam da je krunica molitva za starice.
Čuo sam kako vidioci opisuju Gospu kao predivnu osamnaestogodišnjakinju duge kose, plavih očiju, predivna glasa. Sramota me danas i reći kako sam bio arogantan prema njoj.
Moja prva molitva upućena Gospi bila je:
„Hej, Gospe, ovo sam ja, Guy iz Chichaga! Iskušaj me na najbolji mogući način, a onda ću ja iskušati tebe. Ako ti pobijediš, učinit ću sve što kažeš, a ako ja pobijedim, branit ću Međugorje“.
Čudo sunca – “Mislio sam da sam oslijepio”
Sljedećeg dana, 8. prosinca, dolazeći u crkvu na englesku Misu, vidjeli smo čudo sunca.
Pogledao sam i pomislio da za to mora postojati neko logično objašnjenje.
Bilo je 13 sati i nisam mogao gledati u sunce. To mi je bilo zagonetno jer sam iz zakona fizike znao da ne postoji ništa što bi moglo zaustaviti sunčeve zrake da ti ne spale oči.
Pomislio sam da sam jedini koji gleda u sunce, ostali sigurno žmire. Otišao sam ispred njih i pogledao im u oči. Njihove su oči bile širom otvorene.
Svaki put kad bih ponovno pokušao pogledati u sunce, ono bi me zaslijepilo.
Zaključio sam da će moji suputnici oslijepjeti, a i ja bih trebao biti slijep.
Upao sam u neku udubinu na putu. Hvatala me nesvjestica i pomislio sam da sam oslijepio.
Trenutak Gospe – povratak vida
Odlazim prema Brdu ukazanja, a vid mi se ne vraća. Počeo sam strahovati.
Molio sam Boga da mi vrati vid, a ja ću učiniti sve što od mene bude tražio.
U dubini srca osjetio sam da Gospa pita želim li pomoć. Rekao sam da.
U tom trenutku osjetio sam nešto kao poljubac na svome čelu. Osjetio sam opuštanje.
U jednom trenutku vid mi se vratio pa sam, presretan, strčao niz Brdo ukazanja.
Krunica – od “molitve za starice” do oružja
Vidjelica je krunicu nazvala oružjem.
Držeći križ i krunicu, shvatio sam da je poniznost ono što mi je Gospa učinila u Međugorju.
Kazao sam: Bože, pogodio si me u glavu kao što je David pogodio Golijata.
Pet kamenova koje je David uzeo zapravo su pet desetaka krunice.
Ispovijed nakon deset godina
U Međugorju sam se ispovjedio nakon deset godina.
Shvatio sam da je moja duša deset godina bila u stanju smrtnoga grijeha.
Euharistija – Bog jači od sunca
Počeo sam čitati o sv. Euharistiji i tek sam tada shvatio da je u hostiji živi Isus.
Bog u hostiji jači je i od samoga sunca.
Jednostavna škola Međugorja
Jednostavna škola ovdje je:
molitva, post, ispovijed, čitanje Svetoga pisma.
