Svjedočanstvo o čudesnom ozdravljenju: ‘Vidjela sam papu Ivana Pavla II. pored kreveta koji mi je rekao…
Svjedočanstvo o čudesnom ozdravljenju: ‘Vidjela sam papu Ivana Pavla II. pored kreveta koji mi je rekao… Da Gospodin Bog doista od nas želi da tražimo, ištemo i budemo poput male djece koja neprestano traže svog Oca za sve moguće i nemoguće, potvrđuje i današnje Evanđelje koje napiminje: “Tražite i dat će vam se!”, ali i sljedeće svjedočanstvo koje donosimo.
Naime, riječ je o čudu po zagovoru pape Ivana, koji je prilikom čudesnog ozdravljenja, časnoj sestri Katarini rekao: “Doslovno si istrgnula ovo čudo iz mog srca molitvama!”
Kad nešto jako želimo, onda se u molitvi zauzmimo svim srcem za to, istrgnimo molitvom milost i Gospodin, naš Otac će dati. Slava Mu i hvala!
Čudo sestre Katarine
Mlada sestra Katarina služila je u pedijatrijskoj bolnici Lina Ravaschieri u Napulju, i bila “bila Božja ruka, osmijeh i milovanje prema ovim bolesnim mališanima “.
U ožujku 1964. sestru Katarinu pogodilo je teško noćno želučano krvarenje, epizode koje su se ponavljale godinu dana.
I nakon nekoliko medicinskih pretraga, operirana je. Kirurški zahvat trajao je 5 sati, a zbog hemoragičnog gastritisa odstranjeno je tri četvrtine želuca.
“Tijekom intervencije svi su zazivali Isusovo srce da probudi svoje suosjećanje za ozdravljenje sestre Katarine, još uvijek mlade: imala je samo 23 godine!“, prisjeća se sestra Adele, njena sestra iz zajednice Kćeri Milosđa.
Jednako tako ističe da su navikli moliti krunicu tražeći zagovor Ivana XIII. koji je preminuo nedugo prije toga, 3. lipnja 1963.
Postoperativno razdoblje bilo je teško i dolazilo je do komplikacija, no brzina zdravstvenog tima spriječila je katastrofu.
Situacija je ponovno postala delikatna i konačno su odlučili odvesti sestru Katarinu u Napulj. “Sestra Katarina je strašno patila, svaka nada je bila izgubljena ”
Sestra Katarina je 22. svibnja 1966. dobila relikviju Ivana XXIII. koju je položila na ranu . I sestra Adele priča ono što je sestra Katarina rekla kasnije.
“Osjetila sam ruku kako mi leži na trbuhu i čula glas koji me zove s lijeve strane: ´Sestra Katarina´.
Uplašena čuvši muški glas, okrenula sam se i ugledala papu Ivana kako stoji pokraj mog kreveta, u papinskom habitu, koji ne mogu opisati, jer sam zastala da pogledam njegovo lice, koje je bilo vrlo lijepo i nasmijano. “Rekao mi je: “Sestro Katarina, puno ste mi se molili i također mnoge, mnoge sestre, ali posebno jedna od njih. Istrgle ste mi ovo čudo iz srca! Ali sada je sve gotovo: dobro si i nemaš više ništa!” rekao je pokojni papa Ivan u viziji sestre Katarini.
Nakon toga je sestra Katarina ponovno jela, a nakon liječničkih pregleda svi su bili iznenađeni i liječnici nisu mogli objasniti čudesni lijek.
I to je bilo čudo koje je omogućilo proglašenje blaženim Ivana XXIII. 3. rujna 2000.
Sestra Adela ističe da je Katarina “ostatak živjela u velikoj odanosti papi Ivanu”.
