Svjedočanstvo: Nakon što je pogledala video sa ukazanja Gospe vidjelici Mirjani doživjela je nadnaravno iskustvo
Ovo je svjedočanstvo djevojke iz Amerike imena Christina Georgotas koja je jednim pogledom na video, u kojem vidjelica Mirjana iz Međugorja prima poruku Gospe doživjela mistično i nadnaravno iskustvo.
Moja majka je 1981. godine rodila mog starijeg brata kojeg su hitno morali prebaciti u neonatalni centar jer nije disao. Liječnici nisu imali objašnjenja za stanje mog brata i nisu znali hoće li preživjeti. Zgrožena mogućnošću da bi mogla izgubiti svoje prvorođeno dijete , mama je pala na koljena i molila iz dubine cijelog bića Blaženoj Djevici Mariji. Iako je bila pobožna , nije njegovala posebno štovanje Gospe ali je ipak osjećala kako iz njezine duše izlaze duboke molbe, preklinjući Mariju za zagovor kao Majku.
Nakon tjedan dana na intenzivnoj njezi moj se brat iznenadno i tajanstveno oporavio, jednako kao što je i obolio, bez vidljivog objašnjenja. Iz bolnice je pušten na blagdan Navještenja Blažene Djevice Marije. Zbog tog čudesnog slučaja, majka je i mene i brata posvetila Gospi kad smo se rodili.
Odrasla sam odlazeći u crkvu svake nedjelje i voljela sam Boga na svoje djetinjaste načine, ali kako sam postajala starija, odlutala sam od te povezanosti. U tinejdžerskim godinama naša mi se trosatna grčka pravoslavna služba činila beskrajno dugom i često sam se nadala nedjeljnoj gužvi u prometu kad smo automobilom putovali iz New Jerseyja u New York jer bi smo tako mogli propustiti što više crkvene službe.
U srednjoj sam školi imala inteligentnog i motivirajućeg učitelja kojemu sam se divila. Često bi nas poticao ispitivati status quo: Zašto vjerujemo u to što vjerujemo? Koristio se ovim obrazloženjem kako bi osporio naše predrasude i stereotipe, ali na suptilan način pozvao nas je da preispitamo sva naša uvjerenja, uključujući i ona vjerska.
Upijala sam mnogo od njegova govora. Imalo je smisla. Bila sam kršćanka jer sam tako odgojena. Da sam rođena u nekom drugom dijelu svijeta, možda bih bila budist ili hinduist. Ljudi drugih religija uvjereni su da je njihova religija također ispravna, pak kako onda kršćani mogu tvrditi da oni imaju istinu, ali ne i drugi?
Taj je učitelj citirao poznatu izjavu Karla Marxa: Religija je opijum za narod. Počela sam vjerovati u to. Možda je ljudima samo trebao način da se bore sa smrću i stvorili su priču kako bi ublažili svoj strah od nepoznatog. Do kraja godine nisam preispitivala samo pitanje kršćanstva, nego mi je pojam Boga postao toliko apstraktan da mi se učinilo nemoguće da On postoji.
Unatoč mojem nevjerovanju, nisam pripadala lošoj mladeži. Bila sam zabavna i u školi ljudi su me voljeli. Isticala sam se u akademskom obrazovanju i odabrala pohađati ‘Top 25 Uneversity’ u Bible belt. Nisam sigurna zašto ali odabrala sam pohađati predškolski program koji je bio usmjeren na vjeru. Sigurno sam negdje u nutrini čeznula povezati se ponovno s Bogom, iako Ga nisam bila svjesna. Čak sam uzela predavanje ‘Uvod u kršćanstvo’ na prvoj godini i pohađala nekoliko biblijskih studija na kampusu. Ali svakim pokušajem da ponovno otkrijem vjeru osjećala sam se još više udaljeno, razočarano i obeshrabreno. Što su ljudi bili entuzijastičniji i gorljiviji u vezi s Isusom, to sam više u sebi kolutala očima.
Diplomirala sam jedan semestar prije kako bih mogla početi raditi posao iz snova kao osobna asistentica za slavni par u New Yorku. Postala sam neurotična radoholičarka i u roku od nekoliko godina moj se naporan rad isplatio jer sam napredovala do pozicije izvršne direktorice u novoosnovanoj produkcijskoj kući slavnog para, gdje je moj posao bio osmisliti koncepte za nove TV reality emisije. Prvu emisiju prodala sam u Los Angelesu glavnoj mreži i uselila sam se s prijateljima u prostrani stan u centru Manhattena. Gledano očima svijeta, došla sam do vrha.
Godine 2008. 12. listopada došla sam kući za vikend kako bih s obitelji putovala u Boston na krštenje kćeri svoje rođakinje. Taj dan gotovo da nisam razmišljala o Isusu, Mariji ili bilo kojoj vjerskoj temi.
Zapravo, razmišljala sam o neprimjerenom i prostom Saturday Night Live skeču koji smo suradnici i ja izvodili u uredu. Mama me pozvala u dnevnu sobu kako bi mi pokazala You Tube videozapis koji je pronašla na internetu – nešto o ukazanju Gospe djeci u Bosni i Hercegovini. Nisam imala pojma o čemu govori niti sam prije čula za Marijina ukazanja.
Da bih joj udovoljila, prišla sam pogledati to na ekranu. U videozapisu je plavokosa žena bila u velikoj dvorani, okružena stotinama, možda i tisućama ljudi i svi su molili Krunicu. Potpuno usredotočena na molitvu žena je počela duboko disati i stisnula je ruku na srce. Tada je pogledala gore, a njezin izraz lica bio je nešto što nikada u životu nisam vidjela.
To je trenutak koji ni do danas ne mogu potpuno opisati. Kad je ženino lice zasjalo čudom i zanosom, vrlo snažna i iznenađena svjesnost ušla je u mene.
Prvo što sam odmah shvatila bilo je da Bog postoji. Znala sam to kao nepobitnu činjenicu. Također sam znala da je Isus stvaran i da je On Bog. U isto vrijeme mi je vrijeme Bog otkrio da je ono što se događalo u videozapisu stvarno, da ta žena doista vidi Blaženu Djevicu Mariju i razgovara s Njom.
U istom trenu dana mi je milost vidjeti sebe u apsolutnoj istini – ne onako kako sam sebe zamišljam nego onako kakva sam doista.
Odjednom sam do najsitnijih detalja vidjela na koje sam načine uvrijedila Boga. Nikad prije nisam osjetila toliko duboko i bolno žalovanje. Počela sam jecati. Osjećala sam se strašno zbog svih načina na koje sam Ga izrugivala i negirala, mnogo sam puta svojim postupcima povrijedila druge ljude. Čak i ono o čemu nikad nisam razmišljala poput sarkastičnih šala, ogorčilo je Gospodina jer je omalovažavalo patnju ljudi.
Osim za moje plakanje, mama nije znala ni za što drugo što mi se događalo. Samo sam nastavljala ponavljati: Ovo je stvarno, ovo je stvarno.
Do tog trenutka uvijek sam mislila da sam dobra osoba. Sad sam postala bolno svjesna da nisam toliko čestita koliko sam mislila da jesam. Bila sam mnogo drugačija u Božjom očima, nego u svojim. Kako sam mogla biti takva? Bila sam toliko izbezumljena da nisam mogla prestati plakati, a plakala sam još mnogo tjedana nakon tog.
Taj je doživljaj za mene bio kao mala smrt, okus onoga s čime bih se suočila na kraju života da sam nastavila vrijeđati Boga mnogim svojim mislima i djelima. Tad nisam znala što mise dogodilo. Tek sam godinama poslije čula za pojam: Prosvjetljenje savjesti. Vjerujem da je to ono što sam doživjela tog dana, potaknuta videozapisom žene za koju sam poslije saznala da je vidjelica Mirjana Soldo, žena kojoj se ukazuje Gospa u svetom mjestu u Bosni i Hercegovini. Prikladno za moje iskustvo jest da je jedna od misija koju je Blažena Djevica Marija dodijelila Mirjani da moli za obraćenje nevjernika.
Pogledala sam videozapis još nekoliko puta, nastavila plakati a moj mozak je obrađivao ono što mi je pokazano. Sve ono kršćansko glasno trubljenje kojem sam se rugala sada je postalo vrlo stvarno. Okrenula sam se mami i rekla: Želim ići tamo, u Međugorje.
Cristine je nakon ovog iskustva otišla u Međugorje, dala je otkaz, napustila dotadašnji život u luksuzu te se zaputila u projekt službe Mariji Međugorja.
Djelić svjedočanstva iz knjige Upozorenje izdavačke kuće Kyrios
