SVJEDOČANSTVO APOSTOLSKOG NUNCIJA:‘Mislio sam da je taj beskućnik lud, a onda sam čuo nutarnji glas,možda je to…’
Pomislio sam: Stvarno je lud! Na povratku sam ga našao u tom istom stanju i čuo sam nutarnji glas: ‘Možda je lud, ali to je Isus‘.
Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua predvodio je u nedjelju 22. studenoga, na svetkovinu Krista Kralja, večernju misu u Samostanu kod Kćeri Srca Isusova u župi Lasinja, prenijela je IKA.
Osvrnuvši se na evanđelje dana u kojem Isus kaže: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, nuncij je tijekom homilije posvjedočio o susretu s beskućnikom koji mu je pomogao da zaista shvati značenje tog citata.
Dopustite mi da podijelim s vama jednu zgodu koju sam doživio prije nekoliko godina, a koja mi je pomogla shvatiti da je Isus zaista prisutan u mojem bližnjem, da je tijelo siromaha tijelo Krista i da stoga „odjenuti golog“ značiti stvarno „zaodjenuti Krista“.
Radio sam u nuncijaturi u Abidjanu, u Obali Bjelokosti. Na putu u grad morao sam proći ispod mosta gdje je živio jedan beskućnik. Jednog je dana kišilo i bilo je prohladno. Prolazeći onuda, vidio sam tog čovjeka kako leži na zemlji, gotovo gol. Pomislio sam: Stvarno je lud! Na povratku sam ga našao u tom istom stanju i čuo sam nutarnji glas: ‘Možda je lud, ali to je Isus‘. Odlučio sam tada otići kući po odjeću te mu je donijeti. Budući da je očito bio mentalno bolestan, znao sam da ću mu morati pomoći da se odjene jer će u protivnom moja odjeća ostati negdje sa strane i završiti na kiši koja nije prestajala padati.
Međutim, bilo me pomalo sram zaustaviti se i pomoći mu jer su me u toj četvrti već mnogi poznavali. Pomislio sam: „Što će reći oni koji me budu vidjeli?“. I neki osjećaj srama, ljudskog obzira i nelagode kočio me je u mojoj namjeri. Zatim sam rekao sam sebi: Kako se mogu sramiti Isusa?“ I sjetio sam se tada Isusovih riječi: „Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima“ (Mt 10,32). I odvažio sam. Dok sam mu pomagao da se obuče, nekoliko je automobila prošlo ispod tog mosta. Kada sam završio, uputio sam se kući i nakon otprilike 100 (sto) metara neki čovjek mi daje znak da stanem. Misleći da me želi nešto upitati, stanem i on mi reče: „Vidio sam što si učinio za tog jadnog siromaha, želio sam ti samo zahvaliti“. Imao sam osjećaj da mi je po tom čovjeku, sâm Isus htio zahvaliti za ono što sam učinio za njega u tom siromahu i uvjeriti me da zaista „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“.
Neka i nama ova priča bude poticaj za djela milosrđa.
www.medjugorje-news.com/bitno.net
