Svetica upozorava: Ovako ćete znati da vam progovara Bog a ne zao duh
Svetica upozorava: Ovako ćete znati da vam progovara Bog a ne zao duh
Broj “vidioca” – ali mnogo češće “lokucionista” – bio je u stotinama, ako ne i tisućama (to jest, onih koji su se javno proglasili takvima), bez službenih procjena. Glas koji dolazi s neba češći je nego što možemo zamisliti a ljudi ga čuju, čuju ga najčešće u dubokim razgovorima s Bogom, u molitvi i te poruke su najčešće osobne i služe za izgradnju djece Božje.
Kako znati je li ono što “čujemo” stvarno?
U vezi s njezinim govorom s Bogom, velika Terezija Avilska je u svojoj autobiografiji napisala: “Iako savršeno oblikovane, riječi se ne čuju tjelesnim uhom; ipak se razumiju mnogo jasnije nego da se čuju, i koliko god bio odlučan otpor, nemoguće ih je ne čuti.
“Jer kada, na prirodnom planu, ne želimo čuti, možemo zatvoriti uši ili se posvetiti nečemu drugom.
„Ali kad Bog na ovaj način razgovara s dušom, nema takvog lijeka: moram slušati, sviđalo mi se to ili ne, i moje se razumijevanje mora tako potpuno posvetiti onome što Bog želi da shvatim, želim li to slušati ili ne, nema razlike. ”
Što se tiče razlike između riječi koje dolaze “od dobrih duhova i zlih” ili onih uzrokovanih “razgovorom duha sa samim sobom”, svetica je rekla svom ispovjedniku da ako osoba to sama izmišlja, osoba bi trebala biti u stanju reći da on ili ona naprežu energiju; da um “ne sluša, već je aktivan”, dok s pravim govorom “takvo skretanje nije moguće”.
Drugi način da ih razdvojite: lažna lokucija nema učinka, ili izaziva osjećaj suhoće, a često i nemira, dok prava dovodi osobu “u ljubav” i čini je “sretnom i spokojnom”.
“Ne košta nikakvog napora”, dodala je dalje. Neistinite lokacije izazivaju strah. Sveti govor ima atribute ljubavi.
Strpljenja. Ljubaznosti.
“U jednom slučaju kao da je stvar tu, ali ne možemo biti sigurni što je, kao da da smo u polusnu. U drugom slučaju postoji glas koji je toliko jasan da se ne gubi niti jedan slog onoga što govori”, dodala je svetac.
Lažne je nazvala “ludorijama uma”.
Kada su stvarne, “slušamo onako kako bismo trebali slušati osobu velike svetosti, učenosti i autoriteta za koju znamo da nam neće lagati.”
Za sada je dobro znati da postoje tri glavne kategorije onih koji ‘čuju’, prema Svetoj Tereziji: “oni autentični”, izravno od Boga; “lažne riječi” koje formulira um ili podsvijest (one su vjerojatno najraširenije); i one koje su u naše obrasce mišljenja umetnuli zli ili poznati duhovi.
Lažne riječi su test, rekla je svetica – napast. Mogu biti voluminozni, a ipak se kasnije zaborave. Oni nemaju trajno značenje ili učinak.
Ono što Gospodin daje, s druge strane, ne može se izbrisati. “Jer Gospodin utiskuje svoje riječi u pamćenje tako da ih je nemoguće zaboraviti, dok su riječi koje dolaze iz našeg vlastitog razumijevanja kao prvi pokret misli, koji prolazi i biva zaboravljen.”
