Sveti Pahomije
Pahomije je rođen oko 292. Godine u Gornjoj Tebaidi u Egiptu i kao dvadesetogodišnjak se pridružio carskoj vojsci. Kao vojnik svjedočio je u Tebi velikoj dobroti koju su tamošnji kršćani iskazivali vojnicima te se nakon otpusta iz vojske i sam obratio na kršćanstvo.
Nakon krštenja postao je učenikom redovnika anahoreta (redovnici koji žive sami) Palemona i sam je obukao redovnički habit. Njih su dvojica vodili život krajnjeg odricanja i posvemašnje posvećenosti Bogu te su svoje vrijeme dijelili između manualnog rada i neprestane danonoćne molitve. Pahomije je kasnije osjetio poziv da sagradi samostan na obalama Nila, pa mu je Palemon pomogao da na tome mjestu izgradi ćeliju i ostao je s njime neko vrijeme na tome mjestu. Uskoro se Pahomiju pridružilo preko stotinu monaha pa ih je on organizirao po principu zajedničkog života.
Uskoro je njihov način života postao toliko popularan da je Pahomije osnovao još deset muških i dva ženska samostana. Uskoro je broj monaha koji su živjeli u njegovim kućama prelazio sedam tisuća. Pahomije je prvi redovnik koji je pustinjake ustrojio u skupine, i prvi koji je za njih napisao pravila redovničkog života. Njegovim pravilom nadahnuli su se i sveti Bazilije i sveti Benedikt kada su pisali svoja Pravila. Stoga se Pahomija uz svetog Antuna Pustinjaka smatra osnivačem kršćanskog monaštva, iako je samo Pahomije zaslužan za monaštvo kakvim ga poznajemo danas.
