Sveti Lovro Brindizijski – naučitelj Crkve
Danas slavimo svetog Lovru Brindizijskog ili Brindiškog. Lovro je rođen u šesnaestom stoljeću u Brindisiju kao Cesare de Rossi. Obrazovanje je započeo kod konventualaca u rodnom gradu, a završio kod ujaka u Veneciji.
Sa šesnaest godina pridružio se kapucinima u Veroni i uzeo ime Lovro. Zaređen je za svećenika te je s velikim uspjehom propovijedao po Sjevernoj Italiji. Pet je puta biran za generalnog definitora svoga Reda. Poslan je u Njemačku kako bi se borio protiv luteranizma. U Pragu, Beči i Gorici osnovao je kapucinske samostane koji su kasnije postali rasadnici kapucinskih provincija u Češkoj, Austriji i Štajerskoj.
Izabran je i za generalnog vikara kapucina, ali je poslije završenog mandata odbio reizbor. Dok je bio u diplomatskoj misiji za papu u Madridu, osnovao je ondje kapucinski samostan. Više je puta bio papinski izaslanik i posredovao u sukobima među europskim kraljevima. Napokon se 1618. povukao u samostan u Caserti. Odande su ga pozvali da još jednom ode u Španjolsku, kako bi kod španjolskog kralja posredovao protiv njegova izaslanika u Napulju.
Kralja je zatekao u Lisabonu, ali ga je put po ljetnoj vrućini toliko iscrpio da je ondje i umro. Pisao je komentare svetopisamskih tekstova i traktate protiv Lutera, ali je najpoznatiji po svojim propovijedima, kojih je ostalo sačuvano čak devet svezaka. Kanoniziran je 1881. godine, a papa Ivan XXIII proglasio ga je 1959. naučiteljem Crkve.
