Sveti Konrad iz Piacenze
Franjevački trećoredac, pustinjak. Ne zna se kada je Konrad točno rođen, ali znamo da je pripadao plemićkoj obitelji iz grada Piacenze u Italiji.
Oženio se posve mlad, i u braku je vodio život ispunjen vrlinama i pobožnošću. Jednom dok je lovio, divljač se sakrila u neko grmlje. Konrad je naredio slugama da zapale grmlje kako bi je istjerali iz skrovišta. Međutim, puhao je jak vjetar, te se vatra ubrzo proširila na okolne usjeve i šumu.
Za požar su vlasti optužile nekog prosjaka koji se zatekao u blizini. Prosjak je uhićen, izveden pred sud i osuđen na smrt. Dok su ga vodili na pogubljenje, Konradu je proradila savjest te je pred svima priznao krivicu za požar. Da bi namirio štetu od požara, Konrad je morao prodati sav svoj imetak.
Posve osiromašivši, povukao se u pustinjačku nastambu u blizini Piacenze, dok mu se supruga pridružila klarisama. Konrad je potom otišao u Rim, a onda na Siciliju, gdje je trideset godina živio život posvemašnjeg odricanja i pokore.
Na Siciliji je izveo i mnoga čudesa. Papa Lav X. dopustio je gradu Noto njegovo kult, a papa Urban VIII. proširio je tu povlasticu na cijeli franjevački red. Iako se časti kao svetac, sveti Konrad nikada nije formalno kanoniziran. Posebno ga prizivaju oni koji boluju od kile ili hernije.
