Sveti Ivan apostol – jedini apostol koji nije umro mučeničkom smrću
Apostol i evanđelist Ivan rođen je u Betsaidi, malom ribarskom mjestu uz Genezaretsko jezero. Otac mu se zvao Zebedej a majka Salome. Brat mu je Jakov apostol.
Dok su jednom njih dvojica braće krpali mreže s ocem nakon noćnog ribarenja Isus ih je značajno pogledao i pozvao u svećeničku službu i oni su dvojica pošli za Njim (Mt 4,21). Ivan je bio Isusov prijatelj. Priznaje da je „on učenik koga je Isus ljubio“ (Iv 21,20). To dokazuju mnoge zgode iz Evanđelja. Kad je Isus uskrsnuo Jairovu kćer, nije dopustio da ga itko prati nego samo Petar, Jakov i Ivan (Mk 5,37). Isto tako bio je s Petrom i Jakovom na Taboru za vrijeme preobraženja (Mt 17,1).
Doživio je 104 godine života. On je jedini apostol koji je umro prirodnom smrću, svi ostali su završili mučeničkom smrću.
Ivan je bio naslonjen na Isusove grudi za vrijeme Posljednje večere. Bio je jedan od trojice prisutnih učenika za vrijeme muke Isusove u Getsemaniju, dok se Isus molio. Kad je Isus umirao na križu, od apostola bio je tamo samo Ivan s Majkom Isusovom i Marijom Magdalenom. Njemu je Isus povjerio svoju Majku (Iv 19,27), a preko njega i nama za Majku.
Ivan je treći dan nakon Isusove smrti trčao sa sv. Petrom na Isusov grob, prvi je stigao, ali je Petru dao prednost da uđe i pogleda u prazan grob nakon što je Isus uskrsnuo. Nakon uzašašća Isusova, primivši snagu Duha Svetoga, propovijedao je Kristovu nauku, osnivao kršćanske zajednice i širio kršćanstvo po gradovima i selima Male Azije. Doživio je 104 godine života. On je jedini apostol koji je umro prirodnom smrću, svi ostali su završili mučeničkom smrću. Napisao je Evanđelje, tri poslanice i proročku knjigu Otkrivenje u kojoj govori o nebeskom gradu Jeruzalemu u divnoj slavi i neopisivom bogatstvu te o Kristu Pobjedniku.
Sv. Pavao ga je nazvao „stupom“ kršćanske zajednice (Gal 2,9), a na to je mislio i Origen u 3. stoljeću kad je pisao: „Evanđelja su cvijet Biblije, a Ivanovo Evanđelje je cvijet ostalih Evanđelja!“
Najviše je pisao o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. „Predragi, ljubav je od Boga i svaki koji ima ljubavi, od Boga je rođen i pozna Boga. Koji nema ljubavi, ne pozna Boga, jer Bog je Ljubav.“ Bog je ljubav i on nas je prvi ljubio. Po tome se vidi da nas Bog ljubi jer je poslao svoga Sina Jedinorođenca na svijet da nas otkupi i spasi.
Kad je sv. Ivan ostario stalno je govorio svojima da se ljube, jer da je sve u tome, ljubiti i biti ljubljen. Da treba nasljedovati Krista, ljubiti Krista i bližnjega svoga radi Boga. Sv. Ivan je bio stup Crkve, a to je dokazao životom i perom. Sv. Pavao ga je nazvao „stupom“ kršćanske zajednice (Gal 2,9), a na to je mislio i Origen u 3. stoljeću kad je pisao: „Evanđelja su cvijet Biblije, a Ivanovo Evanđelje je cvijet ostalih Evanđelja!“ „Stup“… jer sve su nam vrline potrebne, „ali je među njima najveća ljubav“ (I Kor 13,13).
