Sveti Franjo de Geronimo
Franjo (Francesco) de Geronimo rođen je 1642. kao najstarije od jedanaestero djece svojih roditelja. Kao dječak vodio je pobožan život te je s dvanaest godina postao sakristan i kateheta u kući redovnika teatinaca u blizini rodne kuće.
Primivši Prvu pričest sveti Franjo de Geronimo, počeo je žudjeti za što češćim primanjem euharistijskog Krista. Poslije odlazi u kolegij isusovaca u Tarantu, gdje se toliko istaknuo svojim znanjem da ga je lokalni biskup poslao na studij teologijen i kanonskog prava u Napulj. Ondje je 1666. godine i zaređen za svećenika, ne dosegavši ni propisanu kanonsku dob. Postavljen je za prefekta u plemićkom kolegiju, a kakv je bio govori i nadimak koji su mu dali učenici, „sveti prefekt“.
Uskoro se, unatoč očevu protivljenju, odlučio pridružiti isusovačkom redu. Htio je poći u misije, ali su mu poglavari povjerili službu propovijedanja u gradu Otrantu i okolici. Potom je otišao u Napulj, u kojem je djelovao do kraja života. Tamo se posvetio duhovnoj brizi o radnicima. Postao je poznat kao vrstan propovjednik, s toliko zvučnim i prodornim glasom da su mu se propovijedi mogle čuti na daleko. Smatrali su ga i čudotvorcem, te su mnogi posvjedočili da su od njega doživjeli čudo ili izliječenje.
U ožujku 1715. dobio je jak napad groznice, ali je unatoč tome nastavio s redovitim dužnostima. Međutim sve je više pobolijevao, te je na današnji dan 1716. konačno podlegao bolesti. Blaženim ga je proglasio papa Pio VII. a svetim papa Grgur XVI.
