Sveti Franjo Borgia
Sv. Franjo Borgia zaslužan je za razvitak Isusovačkog reda. Rođen je 1510. u plemićkoj obitelji u Španjolskoj, a školovao se u Zaragozi. Na zahtjev kralja Karla V. vraća se na kraljevski dvor gdje se ženi i postaje otac osmero djece. Imenovan je potkraljem Katalonije.
Premda je bio na visokom državničkom položaju, provodio je sate u molitvi, te je često primao pričest. Nakon smrti supruge položio je zavjete čistoće i poslušnosti i zavjet da će stupiti u Družbu Isusovu. Osnovao je prvi isusovački kolegij u Europi na kojem je završio studij teologije. Odrekao se svih vojvodskih prava, a 1551. zaređen je za svećenika.
Franjo je nakon kraćeg vremena imenovan generalnim povjerenikom Družbe za Španjolsku i Portugal. Otvarao je nove kolegije. Poslije izbora za generalnog vikara, Kongregacija ga je izabrala za trećeg generala Družbe. Bdio je nad duhom Družbe, što potvrđuje i njegova poslanica ‘O sredstvima da se očuva Družbin duh’. Brinuo se za odgoj novaka i odredio da svaka provincija ima svoj novicijat. Pobrinuo se i za dva izdanja Pravila Družbe Isusove i jedno izdanje Konstitucija.
Glavne značajke Franjine duhovnosti bile su poniznost i pokora. Bio je čovjek molitve i iskrene pobožnosti prema Isusu u Euharistiji i njegovoj Majci Mariji. Osobito se zalagao za misijski rad u Družbi, pa je osnovao prve misije u Americi. Umro je u Rimu 1572. godine, u istoj sobici kao i sv. Ignacije. Papa Klement X. proglasio ga je svetim 1671. godine. Relikvije sv. Franje čuvaju se u isusovačkoj crkvi u Madridu.
