Sveti Ćiril Jeruzalemski
Ćiril Jeruzalemski, biskup Jeruzalema rodio se oko 313/15. god. u istome gradu. Roditelji su mu bili kršćani, pa su i sina odgojili u kršćanskom duhu. Izvrsno je poznavao Sveto pismo i djela crkvenih pisaca.
Zaređen je oko 335. za đakona, a 343. za svećenika, u razdoblju oštrih teoloških rasprava, političkih i unutarcrkvenih sukoba. Postao je nakon smrti jeruzalemskog biskupa Maksima 348. njegov nasljednik. Jedno je vrijeme vrlo plodno i nesmetano djelovao, ali se kasnije upustio u raspravu s Akacijem iz Cezareje, koji je bio napola arijanac, a smetalo ga je da je I. nicejski sabor u svome 7. kanonu dao počasni primat jeruzalemskom biskupu. Radilo se posve o ljudskom prestižu, želji za vlastitim ugledom. Zato je oklevetao Ćirila, podvalivši mu vjerske zablude, te da je prodao neki dragocjeni crkveni palij.
I tako, Ćiril je 358. prognan u Tarz (danas Turska), a tamo je svojim djelovanjem i propovijedanjem pridobio naklonost vjerničkog puka i biskupa. Oni su u njemu upoznali pravovjernog biskupa i čovjeka bez mane koji je nevin otjeran u progonstvo.
Vratio se 378. u Jeruzalem i sudjelovao na Drugom općem saboru u Carigradu 381., gdje je svojim naukom opovrgao postavke Makedonija i Arija, tako da mu je priznata pravovjernosti i zakonitost biskupovanja na jeruzalemskoj biskupskoj stolici.
Vrstan vjeroučitelj, proslavio se svojim katehezama s kojima je dao sjaj književnoj vrsti kateheza, naviještanju preko sustavne pouke. Kroz svoje 24 kateheze, u kojima je razvio i protumačio vjerske istine i nauk o trima važnim kršćanskim sakramentima – krštenju, potvrdi i euharistiji, dao nam je vrlo vrijedan uvid u svoje doba tj. u 4. stoljeće, a osobito u vjerske i liturgijske prilike u Jeruzalemu.
Ćiril je u svojim propovijedima i spisima ispovijedao pravovjeran nauk o Presvetom Trojstvu i o Kristu. “Ispovijeda jedinstvo božanske naravi i bori se protiv marcionita i sabelijevaca. Propovijeda vječno rođenje Sina od Oca i Njegovu istobitnost s Njime u božanstvu, u kraljevstvu, u volji, u djelima. brani božanstvo Duha Svetoga tvrdeći da izlazi od Oca po Sinu. Podržava osobno jedinstvo u Kristu i bogomajčinstvo u Mariji.” (Constantino Vona)
Sveti Ćiril prikazuje kršćanski duhovni život kao neprestani svjesni čin solidarnosti s Kristom, Bogočovjekom. Odlučno naučava Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, te zajedništvo i pritjelovljenje Kristu. Propovijedao je pripravnicima na krštenje u bazilici koju je na Kalvariji dao sagraditi car Konstantin. To je bilo mjesto naročito prikladno za razmišljanje o Kristovoj muci.
Sveti Ćiril preminuo je u Jeruzalemu 387., nakon 38 godina biskupstva, od kojih je 16 godina proboravio u izgnanstvu. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1893. crkvenim naučiteljem. Već od davnina štuje ga kao sveca i Istočna i Zapadna Crkva.
Ime Ćiril je perzijskog porijekla i znači “mladi kralj”.
